Visokoprizemnu vilu Knopp u Adamovićevoj ulici 2 dao je za svoju suprugu Tereziju sagraditi osječki liječnik i gradski fizik, dr. Ferdo Knopp. Vila je sagrađena na kraju dvorišta njihove katnice, u produženoj Kapucinskoj ulici, jer je novom parcelacijom neizgrađenih gradskih površina na kraju njihova dvorišta nastala nova ulica.

Dr. Ferdo Knopp vilu je, na ime svoje supruge Terezije, dao sagraditi u vrijeme kada je imao gotovo sedamdeset godina. Projektiranje je povjerio osječkom graditelju Anti Slavičeku, koji je osmislio neveliku šarmantnu, ali nepretencioznu, samostojeću kuću s predvrtom. Projekt vile nastao je u Slavičekovu birou 11. srpnja, a odobren je od Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 29. srpnja 1905. godine. Nacrt pročelja Slaviček je zaokružio secesijski stiliziranim viticama, na čijim su spojevima listovi lopoča.
Nakon smrti dr. Ferde Knoppa u prosincu 1921. vilu je kupio sin osječkog veleindustrijalca pokućtva, Josefa Povischila, Rudolf Povischil, koji ju je 1922. dao preurediti. Prema pričanjima starih Osječana, bio je ekscentrična osoba sklona nepodopštinama i često je, navodno, u toj vili organizirao raskalašena tulumarenja.
Rudolf Povischil bio je i veliki mecena osječkom umjetniku Josipu Leoviću, koji je u Povischilovu prostoru imao i svoj umjetnički atelijer. Mnoga se Leovićeva kiparska djela većih dimenzija i danas nalaze na pustari Ankin-dvor, gdje podsjećaju na ugođaj ladanjskog života starih osječkih obitelji u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Nakon završetka Drugog svjetskog rata imovina Povischilovih, kao i većine drugih Osječana, konfiscirana je, a članovi obitelji završili su u logoru. Iz kolekcije umjetnina Rudolfa Povischila konfiskacijom je u Muzej Slavonije prispjelo 26 slika i 16 skulptura koje su većinom, nakon osnutka osječke Galerije likovnih umjetnosti 1954. godine, postale sastavnim dijelom nove muzejske ustanove, današnjeg Muzeja likovnih umjetnosti.
Vila je danas u funkciji sjedišta osječkog Udruženja obrtnika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, koja je ponovo ustrojila svoje djelovanje 1965. godine, o čemu svjedoči mramorna spomen-ploča. Pločom je naglašena zahvalnost osnivačima Kluba osječkih zanatlija: Nikoli Szegeu, Franji Mađareviću, Ivi Stjepanoviću, Šarloti Jazić, Fredu Legradiću, Dragomiru Zajicu, Vinku Mandiću, Mirku Peštancu, Franji Škarici, Josipu Diguli, Jaši Pavelu, Elizabeti Marinov, Simonu Krasniću i Petru Peroliju koji su 7. ožujka 1965., prvi u Hrvatskoj, obnovili rad Obrtnog zbora Osijek kao komorske obrtničke organizacije.
Ova je šarmantna secesijska vila u svojoj povijesti proživjela više pregradnji, nadogradnji i preuređenja, ali je u cjelini sačuvala izvorne secesijske stilske odlike i maštovite frizove i kapitele izvedene u štuku.

POVISCHIL - STRASTVENI KOLEKCIONAR UMJETNINA
Rudolf Povischil bio je i strastveni kolekcionar umjetnina, pa je ova vila u međuratnom razdoblju bila svojevrsna privatna galerija s djelima osječkih umjetnika Josipa Leovića, Petra Orlića, Vladimira Filakovca i Ivana Reina, te kapitalnim djelima austrijskih i njemačkih slikara simbolizma i secesije Albina Egger-Lienza, Karla Wilhelma Diefenbacha, Ernsta Stöhra, koji je u zbirci bio zastupljen s čak pet slika, i drugih umjetnika.