Šetnja preuređenim Sakuntala parkom uvijek nas dovede pred pročelje reprezentativne secesijske zgrade kina Uranije. Ova je zgrada sagrađena na mjestu na kojemu se prije nalazila remiza osječkog konjskog tramvaja, koji je osnovan 1884. Dvostruki je plac kupila bogata obitelj Gillming, s namjerom gradnje dviju reprezentativnih katnica koje bi, kako su napisali u Molbi za kupnju gradilišta, "dostojne bile, da njimi započne niz liepih zgrada izgrađenih na lievoj strani najljepše osječke ulice.‘‘

 

Kuću u Europskoj aveniji sagradili su 1906. kao vjenčani dar svojoj kćeri Mathildi koja se udala za Kraljevskog javnog bilježnika i odvjetnika dr. Vjekoslava Hengla, a drugo je gradilište ostalo neizgrađeno pa ga je Grad krajem 1911. prodao dioničkom društvu Urania d.d. "u svrhu da u Osijeku sagradi vrlo ukusnu, moderno uredjenu, prema svim sigurnosnim propisima udešenu zgradu, u kojoj će davati razne Urania-kino i ine poučne i zabavne predstave". Kopanje zemlje za temelje zgrade započelo je 1. ožujka, a 15. ožujka postavljen je kamen-temeljac sa spomen-spisom u kojemu, među ostalim, stoji: "Gradnjom ovoga Urania i kino kazališta dana je mogućnost da se vruća želja u Osijeku stanujućih aktivnih članova Lože K ljubavi bližnjega u Orijentu Zagreb, da si sagrade svoj hram‘‘. Gradnja kina trajala je nešto više od pola godine, tako da je prva projekcija održana 19. rujna 1912., a mjesec i pol nakon otvorenja, projekti kina bili su izloženi u Beču na I. internacionalnoj kinoizložbi, o čemu svjedoče prigodna Diploma i medalja koje se čuvaju u Muzeju Slavonije. Veći je dio zgrade služio za javne projekcije filmova, a manji dio, prizemnica okrenuta prema rijeci Dravi, za tajnovite ritualne radove osječkih slobodnih zidara koji su ovdje imali sjedište Lože Budnost.Ovu je reprezentativnu secesijsku javnu zgradu dvostruke namjene projektirao osječki arhitekt Viktor Axmann, koji je 1922. svoje ime i prezime promijenio u Vladoje Aksmanović. Kako je i sam bio slobodni zidar, Axmann je funkcionalno organizirao prostor Lože Budnost, ali je i u opremanju kina vodio računa o najnovijim tehničkim dostignućima. Ujedno je u gradnji kina angažirao niz osječkih tvrtki, tako da je stolarske radnje izvela tvornica Rudolf Kaiser, bravarske Franjo Farkaš, limarske Miroslav Eblinger, ličilačke i soboslikarske Izidor Schrettner, staklarske S. T. Heim, a centralno grijanje izvela je osječka plinara. Parketi su nabavljeni u zagrebačkoj tvornici parketa, fajansa za opločenje kod Armina Schreinera, mozaici kod Ivana Marinkovića u Zagrebu, stolci su kupljeni od samoborske tvrtke Falzzari, a električni namještaj u karlovačkoj tvrtki Payer i drug. Arhitekt Axmann slobodnozidarsku simboliku nije skrio od javnosti nego ju je, naprotiv, javno obznanio. Na izvornom koloriranom nacrtu svjetiljki, koji se čuva u Državnom arhivu u Osijeku, jasno su vidljivi kutnik, trokut i šestar, koji simboliziraju Tri Velike slobodnozidarske svjetlosti, a koji su nekoć visili na svjetiljkama koje i danas, oštećene, stoje na plakatnom zidu i uglu povrh prizemnog dijela zgrade. Vrhunac slobode Axmann si je dao oblikovavši stilizirani reljef sfinge u samom vrhu pročelja kina, u kojemu se nalazi i datacija zgrade. Naime, sfinga, to fantastično biće s ljudskom glavom i lavljim tijelom, simbolizira mudrost, tajnovitost i snagu, a ujedno su i čuvarice hrama te simboli moći i budnosti. Nedvojbeno je da stilizirana sfinga s vrha pročelja kina Urania ima višeznačnu ulogu kao čuvarica tajne, simbolično čuva tajnovitost rada slobodnih zidara, kao čuvarica hrama čuva Hram osječke Lože, koja se ujedno zvala Budnost.Koliko je napredna i dalekosežna bila ideja Braće prije više od 100 godina vidimo i danas jer osječka Urania i dalje obavlja svoju primarnu javnu djelatnost za koju je sagrađena 1912. i koja za svoj kvalitetan rad i danas dobiva prestižne međunarodne nagrade.