Kada bi se među Vinkovčanima provela anketa s pitanjem tko je najznačajniji gradonačelnik Vinkovaca i čiji su rezultati rada vidljivi i danas, nema sumnje da bi na prvom mjestu bio plasiran Dragutin Žanić - Karla rođen 13. kolovoza 1923. (umro 6. srpnja 1996.). Gdje god se u Vinkovcima okrenete, u kojem god dijelu grada se zateknete, pogled će zastati na nekoj građevini za čiji je nastanak, na ovaj ili onaj način, zaslužan Karla.Zato današnju kolumnu posvećujemo Dragutinu Žaniću Karli, čovjeku koji je živi dokaz kako se i u komunizmu, socijalizmu, čemu li već, moglo raditi za dobro svoga grada i kraja kada se htjelo.Slobodno recite onome tko vam kaže kako u bivšoj državi nisi mogao ništa napraviti ako nisi bio komunist i ako si Hrvat, da ne govori istinu i isprikama skriva svoju nesposobnost.Karla je maturirao u gimnaziji u Osijeku 1943. nakon čega je mobiliziran u domobrane, bio je na vojnoj obuci u Austriji, gdje završava časničku školu, ali je 1945. prebjegao u partizane, godinu dana poslije vraća se u Vinkovce. Od 50-ih do 70-ih u nekoliko navrata bio je zastupnik u Saboru i zalagao se za samostalni financijski sustav u Hrvatskoj, pa i za samostalnu hrvatsku vojsku i valutu te da ono što je zaradila Hrvatska, najvećim dijelom i ostane njoj na trošenje. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1959. i bio aktivan u politici, najviše svoga grada i kraja, pa je godinama bio na čelu grada, općine i kotara, ali se tada to nije nazivalo gradonačelnik već predsjednik skupštine općine Vinkovci. Previše je mislio svojom glavom pa je imao problema s Partijom, a posebice 1969. kada je začetnik, autor i jedan od 35 potpisnika Promemorije u kojoj viđeniji Vinkovčani negiraju navode o ugroženosti Srba u vinkovačkoj općini.Nakon aktivnog političkog života odlazi u realni sektor, u bankarstvo, i vodi ispostavu beogradske Jugobanke iz koje će godinama, rekli bismo danas, povlačiti novac za dobrobit Vinkovaca i Vinkovčana.Inicijator je i aktivni sudionik brojnih gospodarskih, kulturnih i športskih aktivnosti, angažira se na obnovi projekta kanala Dunav-Sava, uređenja vinkovačkih naselja Lapovaca i Kanovaca, na izgradnji Nove brane i novog mosta na Bosutu, plantaže jabuka Borinci, novog nogometnog stadiona Cibalia, željezničkog kolodvora, podupire razvoj cestovne i vodovodne infrastrukture, potiče izgradnju aerodroma Klisa-Osijek. Glavni je inicijator i utemeljitelj Vinkovačkih jeseni, a povjesničari su utvrdili da im je upravo Karla dao ime. Osniva ogranak Matice hrvatske, potpomaže rad Gradskog muzeja, Galerije, Gradske knjižnice i čitaonice, vinkovačkih kina, Gradskog kazališta Joza Ivakić, Društva književnika Hrvatske, ogranka Vinkovci, Muzičke škole Josip Runjanin, kao bankar gradi poslovni centar Terme, inicijator je i kao bankar investitor novog vinkovačkog hotela Slavonija, potiče uređenje obala Bosuta, potpomaže zavičajne književnike i likovne umjetnike...Grad mu se odužio tako što je ulica uz Bosut u kojoj je godinama živio nazvana po njemu. Prije se zvala Ružina ulica prema, navodno, gostionici s početka ulice koju je vodila izvjesna Ruža gdje se, kaže vinkovački povjesničar, nudila i druga okrepa osim vina i rakije, ali drugi, konzervativniji, povjesničar tvrdi da je ime dobila po ružama kojih je tu nekada bilo. Prije nekoliko godina na Termama je udruga Moji Vinkovci postavila spomen-ploču njemu u čast i na otvaranju je rečeno da je bio vizionar ne samo Vinkovaca već i vinkovačkog kraja.Mislim da me uvažavao, vjerojatno, najviše zbog poznanstva s ocem, bili su isto godište, a imali smo i neke daljnje rodbinske veze. Često je dolazio u dopisništvo i uglavnom bismo uz obvezne cigarete i kavu bistrili politiku. Bio je vrlo kritičan na nerazborite postupke političara. Pamtio je sva imena, datume, događaje, ali što je bilo prije nekoliko trenutaka - teže. Jednom je na odlasku navukao jedan rukav ogrtača i zanio se u priči da bi upitao pogledavši se s rukom u rukavu: “Je l’ ja odlazim ili sam došao?”