Čini se da sam preduhitrio županijski i nacionalni stožer civilne zaštite u predostrožnosti zbog moguće zaraze još u drugoj polovini 80-ih prošlog stoljeća kada sam se oženio, a na svadbenom slavlju samo najuža rodbina, koju bih ovog trenutka bez većih problema mogao imenom navesti. S djecom, ne znam jel’ nas bilo 30, i sve se odvijalo u našem dnevnom boravku. Ne sjećam se što smo jeli i tko je to pripremio, ali se sjećam da mi je prijatelj Đuka Cvitić iz Donjeg Novog Sela na dan svatova donio plastičnu vreću punu okruglih, domaćih kruhova što su ih ispekle njegova mama ili baka, u krušnoj peći koju su imali u dvorištu. Zato je mjera Stožera da se u sljedećih 15 dana svatovi na istoku Slavonije smiju održavati samo u krugu najuže obitelji, što znači otprilike brojni kao što su bili moji, za mene zakasnjela...Ima ljudi koji baš vole odlaziti u svatove, svoje ili tuđe, dolaze nepozvani kod prijatelja, susjeda, rođaka, eto, vole pojesti i popiti u društvu i u Slavoniji imaju naziv koji ih slikovito označava – “nabiguzice”. Stripaš Dubravko Mataković nedavno je na fb napisao u svom stilu kako je u njegovim svatovima bilo manje uzvanika nego kod mene “računajući i nabiguzice”.U prvim sam svatovima bio kao klinac u Subotici kada se udavala moja tetka, i sve je bilo prema bunjevačkim običajima. Sve se održavalo u velikom šatoru, a jedan je konobar bio odjeven u žensko i imao maramu na glavi, to je valjda nekakav lokalni običaj. Muškarci su se šalili pipajući “konobaricu”, a meni je to bilo jako smiješno, posebice kada ih je “konobarica” mlatnula kuhinjskom krpom.Osim u svojim, bio sam u podosta svatova, što kod prijatelja, što kod rodbine, posljednjih godina više kod djece prijatelja, i uvijek mi je bilo lijepo iako nisam od onih koji se znaju vidno veseliti, plesati, otimati se za prvi ples s mladenkom, povesti “vlakić” ili mu se priključiti, plesati onaj kaubojski ples kada se moraš sagnuti i proći ispod ruku drugog para. Kada bih se ispozdravljao sa svima s kojima sam morao u dvorani, bio mi je užitak nakon večere pijuckati gemišt i gledati kako se ljudi zabavljaju, a nekima to ide jako lijepo i užitak ih je gledati. Primijetio sam da se stariji puno bolje znaju zabavljati nego mladi, koji na svoje dođu iza 2 sata poslije ponoći, kada su najstariji već otišli i kada otpočnu njihovi žustri plesovi. Sjećam sa jednih svatova kada je strogi srednjoškolski profesor matematike, tada možda i u mirovini, odjednom ustao od našeg stola i priključio se “vlakiću”, obišao cijelu dvoranu i vratio se radostan smijući se i brišući oznojeno lice ubrusom dok mu je supruga, naravno, govorila neka se malo pripazi...Bio sam u svatovima i na neobičnim mjestima, recimo, u restoranu u sastavu zatvora u Srijemskoj Mitrovici, gdje su nas služili, a vjerojatno i kuhali ono što smo jeli, zatvorenici. To sigurno nisu bili najteži ubojice i kriminalci već oni koji su počinili lakša nedjela, djelovali su jako ugodno i nikakvu primjednu im nisi mogao naći. Svjesni su bili, naime, da im je konobarenje ili kuhanje u zatvoru privilegij, koji nisu željeli izgubiti i za koji su se borili ljubaznošću.Bilo je u našem kraju i neobičnih svatova, i to još krajem 80-ih, kada se još nije ni sanjalo o istospolnim brakovima. Poznanik iz mjesta južno od Vinkovaca javio mi je da će u njegovom selu u subotu biti “svatovi”, zapravo večera bez, naravno, vjenčanja, dvojice momaka od kojih je jedan, ne znam je li mladi ili mlada, bio postolar pa su ih posprdno (napominjem da se ovo događa krajem 80-ih!) nazivali “cipelići”, zbog čega su se odselili u susjedno selo. Sutradan, nakon pira u vatrogasnom domu, ispričao mi je što je vidio kada se prikrao prozoru – večera kao svaka svatovska večera samo uglavnom muškarci, a bili su i tamburaši i među glazbenicima i otac mlade ili mladoga! Ispričao sam to uredniku i on je bio oduševljen, rekao mi je neka napišem reportažicu. Dao sam si oduška i napisao, a urednik je dao naslov “Kad on voli njega”... Kada je tekst objavljen, poznanik me preklinjao da napišem kako mi nije on sve to ispričao jer ga zavitlavaju u selu, no ipak sam ga uvjerio da bi to bilo kontraproduktivno...