Splitska kuga iz 1607. i današnji koronavirus
Datum objave: 27. ožujka, 2020.
Vratimo se nakratko na početak 17. stoljeća, točnije u godinu 1607., kada su točno na današnji dan, 27. ožujka, gradske vlasti obaviještene da se u Splitu pojavio prvi slučaj kuge, i to u kući trgovca Polenija. Do 17. travnja umrlo je u samom gradu 17, u predgrađima 41, a u lazaretu 57 osoba, da bi do 20. travnja bilo u gradu već 90, a u predgrađu 20 sumnjivih kuća. Naravno, prema broju žrtava, pogotovo umrlih, današnja se pandemija koronavirusa ne može usporediti sa splitskom pošasti, ali ima i tu nekoliko sličnosti.
Splitski lazaret
Kao što danas imamo Nacionalni stožer civilne zaštite koji nastoji da broj oboljelih bude što manji i o tome svaki dan, i to dva puta dnevno, izvješćuju šef stožera Davor Božinović, ministar zdravstva Vili Beroš, infektologinja Alemka Markotić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, tako je i krajem 16. i početkom 17. stoljeća bilo onih koji su brinuli o zdravlju ljudi.Naime, pišu stare knjige, krajem 16. stoljeća splitski Židov Danijel Rodrigo iznio je prijedlog o gradnji lazareta i skele koji bi grad Split učinili glavnim uporištem trgovine s Turskom, 1578. mletačka je vlada prihvatila njegov prijedlog. Kao i danas, i tada je u Splitu bilo puno onih koji su bili protiv te ideje, bojeći se širenja zaraza koje bi sobom mogle nositi karavane iz unutrašnjosti. Ne osvrćući se na to, Rodrigo je 1581. počeo graditi carinarnicu s lazaretom istočno od grada uz more. Splitski lazaret otvoren je 1592. i u to je vrijeme bio jedan od najboljih i najvećih na svijetu. Sva roba koja je dolazila u grad donosila se u lazaret, gdje bi se skladištila i dezinficirala, a trgovci su provodili određeno vrijeme u karanteni. Samoizolacija ili osama, što je jedan od sinonima koji se navodi u rječnicima, ne spominje se jer to je ipak novotarija našeg vremena.Iako su bile poduzete mjere predostrožnosti, ipak je povećani karavanski promet prema Splitu donosio veću opasnost od izbijanja epidemije zaraznih bolesti, pogotovo što je u krajevima pod Turcima često harala kuga, osobito u velikim gradovima. Jedna takva pojavila se u Sarajevu 1606. i odatle se, karavanskim putevima, proširila u Dalmaciju, zahvativši najprije Zagoru, a onda i Split.Grad Split u to vrijeme nije imao bolnicu pa je na poluotoku Sustipanu podignut poseban improvizirani lazaret od dasaka za smještaj oboljelih od kuge, i tu je bilo i do 170 bolesnika.Tada nije, kao danas u vrijeme koronavirusa, propisom bilo zabranjeno putovanje iz mjesta u mjesto bez prijeke potrebe, što strogo nadzire policija, pa su se mnoge gradske plemićke obitelji razbježale na svoje danas bismo rekli vikendice, posjede izvan grada, a u gradu je puku pomagao nadbiskup Markantun de Dominis tješeći oboljele, dijeleći im posljednju pomast i potičući svećenstvo da pomaže i obavlja uredno svoje dušobrižničke dužnosti. Umiralo se u improviziranom lazaretu, a i po kućama i ulicama. No, 29. kolovoza javio je providur za zdravstvo mletačkom Senatu kako nema više novih slučajeva oboljenja te da u lazaretu na Sustipanu ima još samo 67 bolesnih, a sredinom prosinca zabilježen je posljednji slučaj bolesti.Tako će i u nas doći dan kada će Alemka Markotić, Božinović, Beroš i Capak jednog jutra u 9 sati objaviti kako više nema nijednog oboljelog od COVID-19.
”Proroci”
Bio snažan potres u Zagrebu pa se prisjetih onoga u Vinkovcima 13. travnja 1964., kada se u 9,30 sati potresla cijela istočna Slavonija jačinom od 5,6 po Richteru, dakle čak nešto i jači od nedjeljnog zagrebačkog, s epicentrom kod Slavonskog Broda. Nije bilo škole jer toga se dana slavio Dan osobođenja pa je sve, i staro i mlado, izašlo iz kuća na travnjake, a toga je u dijelu Vinkovaca gdje sam tada kao devetogodišnjak živio bilo koliko hoćeš. Kao i u nedjelju u Zagrebu, pojavio se “stručnjak” koji je najavio kako je čuo da će uskoro biti još jači potres i nikako ne smijemo u kuću. Mame su, naravo, išle kuhati ručak, stariji su zaposjeli vanjske stolove i stolice obližnje birtije “Kod Drage”, a mi djeca smo na livadi čekali taj drugi, “jači potres”. Čak je i drug Tito posjetio potresom pogođene gradove i obećao da će “naša socijaljistička zajednica” sanirati oštećenja, dakako, u pratnji drugarice Jovanke...