Ovih se dana puno govori o školi, posebice osnovnoj, gdje su učenici trebali krenuti u novu školsku godinu prema novom kurikulumu koji donosi novine - od rada s pametnim pločama i tabletima do manjeg opterećivanja djece nepotrebnim znanjima, ali čini se nije krenulo najbolje. Nema u svim školama tableta, profesori nisu dobili laptope..., kao da je sve iznenadio početak školske godine i kao da ne počinje već desetljećima u rujnu.

Prije nešto više od pola stoljeća, u vrijeme kada sam bio osnovac, bilo je sve jednostavnije i ne sjećam se, možda griješim, da se tjednima prije početka škole pričalo i pravilo dramu oko nečega što se svake godine događa i prešlo je u rutinu. Roditelji su znali da negdje krajem kolovoza treba otići u knjižaru na korzu i kupiti komplet knjiga za prvi, peti ili osmi razred i nisi morao reći "za četvrti b", iako su neki, u strahu da ne pogriješe, tako govorili prodavaču da se ne bi, nedajbože, dogodilo da dijete prvog dana škole donese krive knjige. Nije bilo besplatnih udžbenika, radnih bilježnica, kao danas, ni vaučera koji ti pokloni Grad i njime kupiš pribor za školu. Danas se može govoriti o besplatnom školovanju jer knjige, bilježnice i pribor su besplatni, a ni školarina se ne plaća osim u privatnim školama.
I u moje vrijeme školovanja govorilo se kako je školovanje besplatno, ali meni tada to nije bilo jasno - kako besplatno, a roditelji kupuju udžbenike i pribor, opremu za tjelesni, daju novac za kiflu, plaćaju za izlete i ekskurzije, ali kada je država rekla da je besplatno, onda je besplatno.
Prvih dana u školi se ne sjećam, ali se sjećam onog uzbuđenja kada bih popodne s roditeljima krajem ljeta išao po knjige i kada bismo došli kući prelistavao bih ih, uživao u lijepim slikama i ilustracijama, mirisu tek otiskanih udžbenika, a posebno je uzbuđenje bila kupnja torbe, koja nije bila kao danas, za leđa, već smo torbe nosili držeći ih za ručku, kao danas poslovni ljudi. Ostalo mi je u sjećanju kada smo se na kraju četvrtog razreda opraštali od učiteljice, ona je plakala i grlila nas, a meni dugo, dugo nije bilo jasno zašto je plakala...
Puno zgoda mi je ostalo u sjećanju i mnogih se rado sjećam, a rado se prisjetim i nekih učitelja, od kojih jednog, koji nam je predavao glazbeni, povremeno sretnem u gradu kada biciklom ide u ribolov ili se vraća ili kako pije pivo na nekoj terasi nakon pecanja. Čini mi se da je u izvrsnoj kondiciji. Posljednji put, vidjevši me s dvolitrenom Coctom u ruci, uz osmijeh je dobacio s druge strane ulice: "Razočarao si me..." Nastava glazbenog u to se vrijeme sastojala od našeg pjevanja ili slušanja gramofonskih ploča klasične glazbe. Kada bi učitelj pitao tko će nešto otpjevati, javio bih se i zapjevao "U šumici, na grančici, ptičica se ljulja..." i tako nekoliko puta. Kada sam se sljedeći put javio, učitelj je pogledao u pod i promrmljao: "Joooj, sad će ovaj opet o ptičici na grančici."


Sjećam se i nastavnika njemačkoga koji je na posao dolazio fićom, a bio je poznat po tome što se nikada u razredu nije nasmijao, ali kasnije, kada bih ujutro išao na posao, povremeno bismo se sreli kod crkve sv. Euzebija i Poliona i tada bi uz smiješak otpozdravio, iako nisam siguran da je znao kako sam mu bio učenik. Kada bi fićom prolazio kroz gol školskog rukometnog igrališta, uvukao bi glavu kao da se boji da će zapeti za prečku gola, a nama je to bilo jako smiješno. Poslije sam bio uvjeren kako je on to namjerno radio samo da bi nas nasmijao. Jednom smo bili na izletu na Sopotu i jedan stariji učenik htio se pokazati frajerom pa je ponio rakiju i napio se. Bilo mu je zlo, ležao je na travi i nije znao za sebe, pa smo se svi okupili oko njega. Došao je i naš učitelj njemačkoga, a kada je netko rekao da bi ga trebalo odvesti kući, prostrijelio ga je pogledom: "Znam, a hoću ga ja staviti na leđa i odnijeti kući?" Tada, naime, nije bilo puno automobila kao danas, a i nastavnici su pješice išli s učenicima na izlete.
Sjećam se nastavnice matematike koja nas je tukla onim velikim trokutom kojim se crta na ploči, ali takva su bila vremena jer nije bilo tableta i pametne ploče...