U Vinkovcima je sasvim nezapaženo prošla jedna godišnjica koja nigdje nije zabilježena, a zaslužila je jer je važna za noviju povijest Vinkovaca. O 13. godišnjici smrti Dragutina Žanića Karle je riječ. Kada bi se napravilo nekakvo pošteno i objektivno istraživanje u vrijeme kojega su gradonačelnika Vinkovci najviše napravili i napredovali, Žanićevo bi ime sigurno bilo na prvom mjestu jer za vrijeme njegova predsjednikovanja gradom napravljeno je najviše, odmah nakon vremena Marije Terezije i austro-ugarske vlasti.

Iako rođen u Popovcu, u Osječko-baranjskoj županiji (13. kolovoza 1923.), u Vinkovce dolazi kao mali i tu pohađa osnovnu školu i gimnaziju, ali je izbačen zbog organiziranja komunističke mladeži pa je u gimnaziji u Osijeku maturirao 1943., kada je uvojačen u domobrane, polazi vojnu obuku u Austriji i završava časničku školu. Krajem rata, 1945., bježi u partizane, a nakon godinu dana vraća se u Vinkovce i odlazi na studij prava u Zagreb. U tri je mandata bio saborski zastupnik, obnašao brojne dužnosti u tadašnjem kotaru i Vinkovcima. I kao komunist je (doduše, izbacivali su ga, a i on sam je izlazio iz Partije) bio veliki Hrvat, ali ne deklarativno, kao mnogi danas, već je svoju ljubav prema Hrvatskoj pokazivao radom za njezino dobro, a ne mužnjom novca.Kao političar, a poslije i kao direktor vinkovačke ispostave Jugobanke, inicijator je i aktivni sudionik brojnih gospodarskih, kulturnih i sportskih aktivnosti, potiče obnovu projekta kanala Dunav - Sava, uređenje vinkovačkih naselja Lapovci i Kanovci, izgradnju Nove brane i novog mosta na Bosutu, plantaže jabuka Borinci, koja je tada bila najveća u Europi, novog stadiona Dinama, sada Cibalije, željezničkog kolodvora, podupire razvoj cestovne i vodovodne infrastrukture, potiče izgradnju zračne luke Klisa - Osijek, glavni je inicijator i utemeljitelj Vinkovačkih jeseni, osniva ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, potpomaže rad Gradskog muzeja, Galerije, Gradske knjižnice i čitaonice, vinkovačkih kina, Gradskog kazališta Joza Ivakić, Društva književnika Hrvatske - ogranaka Vinkovci, Muzičke škole “Josip Runjanin”, kao bankar gradi poslovni centar Terme, inicijator je, i kao bankar investitor, novog vinkovačkog hotela Slavonija i uređenja obala Bosuta, i još puno toga. Na državnoj se razini zauzimao za hrvatsku vojsku i hrvatsku valutu. Kao direktor Jugobanke stvorio je kapital za osnivanje prve vinkovačke banke, Cibalia banke, koja je prema planu i preporuci Zagreba ‘90-ih ugašena, kao još neke lokalne banke, poput Vukovarske i Županjske, koje su smetale velikima.Poznavao sam Karlu jer je bio očev prijatelj i isto su godište, pa čak i neke rodbinske veze imamo. Redovito je dolazio u dopisništvo na kavu i popušili bismo nekoliko cigareta dok se on prisjećao kako je nekada bilo. Imao je savršeno pamćenje i nabrajao bi imena, godine i događaje, i pritom pokazivao duhovitost.Kada je, prije prvih demokratskih izbora, u Vinkovcima u Velikom kinu održana osnivačka skupština HDZ-a, govorio je i Žanić, a sljedeće jutro nazvao me jedan poznanik i zanimao se što je i o čemu govorio Karla. Kada je nastalo višestranačje, nije se našao u postojećim strankama već je osnovao svoju – Hrvatsku republikansku seljačku stranku jer je bio nezadovoljan tadašnjim vodstvom HSS-a. Ne sjećam se da su pobrali veći uspjeh, ali često mi je pričao o izvornom HSS-u i zašto je obnovio rad HRSS-a. Nije bio zadovoljan radom svoje stranke pa je prestao dolaziti.- Kad ih vidim onako matore, bude mi ih dosta - govorio je mrtav ozbiljan.Pričao mi je o nastanku Vinkovačkih jeseni i problemima s boračkom organizacijom, ali su ih uvjerili kako nemaju političke namjere.- Znaš kako su partizani bili glupavi, kažu, ‘ajte, samo igrajte i pjevajte - uz smijeh je pričao.Bilo je s njim i šaljivih dogodovština. Kako to obično biva, stariji se ljudi sjećaju dalje prošlosti, ali onoga od jučer ili od jutros, malo teže.Jednom je odlazio iz dopisništva i počeo oblačiti ogrtač, uvukao je ruku u rukav i nastavio pričati. Odjednom je zastao, pogledao se i upitao: “Jel’ ja odlazim ili sam došao?”