I mene koji pratim na desetke srpskih portala, od onih proeuropskih i neovisnih preko režimskih i desničarsko-nacionalističkih do onih opskurnih koji zaslužuju epitet novinarskog smeća, kakvog, na sreću, nema u hrvatskom novinarstvu kakvim god ga smatrali, ponekad može iznenaditi kako nisko može pasti novinarstvo i neki ljudi koji bi svojim životnim pozivom trebali biti uzor ili barem korektiv. Evo, i ova kobasica-rečenica od 58 riječi svjedoči o uzbuđenju koje me obuzelo zbog onoga što ću u sljedećih gotovo četiri tisuća slovnih znakova podijeliti sa svima koji ih žele pročitati. Na opskurnom beogradskom portalu Espreso novinar znakovita prezimena, Darko Zlojutro objavio je intervju s protojerejom, privremenim parohom iz Bobote, sela s većinskim srpskim pukom nedaleko od Vukovara, Goranom Goranovićem, koji se ne srami pohvaliti kako je na proteklom Svjetskom nogometnom prvenstvu navijao za sve samo ne za nogometaše Hrvatske, države u kojoj je rođen, u kojoj radi i živi, u kojoj mu je rođeno sedmero djece i u kojoj su Srbi, kako kaže, građani destog reda. “I za mene je ovo tragedija što su stigli dokle su stigli”, kaže o uspjehu naših nogometaša. Tako govori pravoslavni pop koji bi trebao duhovno djelovati na svoje vjernike i upućivati na potrebu dobrosusjedskih odnosa, uvažavanje i toleranciju, a svojim huškačkim izjavama radi suprotno ne samo zdravom razumu već i vjerskom, pa onda valjda i pravoslavnom, učenju.Žali se bobotski pop kako su mu tražili u Osijeku da plati vrtić za dijete s posebnim potrebama 1400 kuna “a svi drugi plaćaju 400 kuna” s objašnjenjem “kako ovo selo u kojemu živim ne spada u Osiječko-banatsku (!!?) županiju” i dodaje kako nije “ravnopravan sa drugim ljudima”. Prota Goran navodi još neke primjere torture nad Srbima samo zato što su Srbi pa je, kaže, imao problem u vinkovačkom rodilištu, gdje mu je svijet ugledalo petero djece, kada je dao sinu ime Gavrilo, a “kada je žena rađala sina Zorana, ginekolog ju je na porođaju pitao da li će sinu dati ime Benedikt i slično”. Dalje se bobotski pop žali novinaru Zlojutru da su Srbi u Hrvatskoj nesigurni, a to “znači da sada može policija da uđe, da me uhapsi i da nitko ništa ne kaže, pa ni naša matica Srbija”. Navodi prota i nekoliko primjera neviđene torture nad njim poput one kada je sinu zabranio da recitira dio pjesme u kojoj se spominje Josip Broz Tito (!!??) pa su i sina i njega, kaže, tretirali kao kriminalce - “i tako su me ispitivali sve dok im ja nisam rekao: Ajde sad izađite napolje”, a pohvalio se da je još jednom izbacio iz kuće hrvatske policajce koji, eto, progone Srbe “samo zato što su Srbi”. Kako bi što više ocrnio Hrvatsku, pop iz Bobote izriče besmislice u koje može povjerovati, možda, samo netko sa šajkačom natučenom na oči iz nekog zaseoka u šumadijskom ataru. Tako navodi kako ima dojam da “Hrvatska želi uhititi sve ljude koji su uopće sudjelovali u ratu ili kako to oni zovu u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske”, a neke izjave su više u domeni institucija gdje se košulje vežu s rukama na leđima i gdje je dopušteno pušenje.“Znači da nijedan čovjek - Srbin koji je u ratu držao pušku nije više siguran. Imate primjer da je nekoliko Srba zbog toga osuđeno na sto godina zatvora i nikada neće izaći, a sam način na koji su ti ljudi osuđeni je strašan. Te ljude nitko više ni iz Srbije, niti iz Hrvatske i ne spominje”, vapi do neba protojerej bobotski Goran Goranović i pohvali se kako je on jedini Srbin iz Hrvatske i jedini pop koji će svog sina poslati na dragovoljno služenje vojske u Srbiju.Čitajući mudrovanja popa iz Bobote, sjetih se vinkovačkog protojereja Predraga Azapa, s kojim s poznajem otkada je u službi u Vinkovcima i, mogu reći, imamo uzajamno prjateljski i uvažavajući odnos. Teško prihvaćam da pop Goran i naš prota Predrag dolaze iz istog crkvenog nauka. Drago mi je vidjeti kako se prota trudi reintegrirati u život Vinkovaca, za Vinkovačke jeseni i druge svečanosti, uvijek je tu negdje uz tamburaše s običnim svijetom i nikada nisam od njega čuo bilo što loše o Hrvatskoj osim što se nikada nismo složili da je prva granata pala na njegovu crkvu bila ispaljena iz Mirkovaca i nanijela velika oštećenja, a lokalna je vlast ostatke porušila i ostavila prazan prostor dok nije uz pomoć hrvatske države podignuta nova.