Ovih se dana se prisjećamo važne, “duple” godišnjice, koja se nekako nezasluženo banalizira iako je važna za Hrvatsku, posebice Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Naime, 15. siječnja 1996. počeo je proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u politički i pravni sustav Republike Hrvatske, koje je tada bilo okupirano od, čini se, Marsovaca, a točno dvije godine kasnije, 15. siječnja 1998., taj je proces okončan i ocijenjen kao najuspješnija misija Ujedinjenih naroda u svijetu. Vijeće sigurnosti UN-a ustanovilo je posebnu Prijelaznu upravu akronima UNTAES, koju je vodio umirovljeni američki general Jacques Paul Klein, Francuz podrijetlom, koji je više puta spominjao primjer Njemačke i Francuske koje su u Prvom i Drugom svjetskom ratu ratovale jedna protiv druge, a sada su prijatelji. Tako će biti sa Srbijom i Hrvatskom jednog dana, govorio je korpulentni američki genaral, ljubitelj dobre cigare koji je živio u Trpinji, u kući nekadašnjeg “krajinskog” ministra informiranja, a sada poduzetnika i promicatelja suživota, Rade Leskovca.Klein je, čini se, dobro proučio mentalitet ljudi istoka Slavonije i saznanja uspješno koristio u procesu reintegracije pa je organizirao susrete razdvojenih obitelji, ali i novinara, pa smo se tako susreli na “black pointu” sjeverno od Nuštra sa srpskim novinarima da bi nam jedan od njih, kasnije dožupan sisačko-moslavački, zamjerio što o Željku Ražnjatoviću Arkanu pišemo kao o zločincu i organizatoru pljačke hrvatske nafte, šuma i drugih resursa. Postupno je “omekšavao” umjetnu granicu između područja pod nadzorom UNTAES-a i slobodnog dijela Hrvatske pa je s vremenom bila sve manja i manja kontrola na ulazima i izlazima, što smo obilato koristili krstareći tada još uvijek okupiranim mjestima, ali nikada nismo doživjeli ni najmanju neugodnost jer tamošnjem srpskom stanovništvu bilo je jasno da se njihovi snovi o “velikoj Srbiji” raspadaju i skoro dolazi kraj. Iskreno govoreći, nije trebalo posebne hrabrosti za doći u kuću nekoga u Vukovaru čiji je sin u odsutnosti optužen za ratne zločine ili kod starca koji bi se u birtiji nakon desetak “brlja” hvalio kako je ubio ne mogu se sjetiti koliko Hrvata. Bio je manji od makova zrna kada smo ga pitali je li to istina, gledao je u pod dok je supruga govorila o “matoroj budali koja pijana priča svašta”. Mlađi tip s vukovarskog Sajmišta nije nas dobro razumio pa je mislio da razgovara s policajcima i naširoko govorio, nudeći rakiju, kako je bio mobiliziran i morao je nositi pušku, ali, dakako, nikoga nije ubio.Nakon dvije godine UNTES-ove misije u kinu u Borovo Naselju održana je svečanost završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, iz kojega je protjerano 90 posto Hrvata, a od okupacije, od zime 1991. do 15. siječnja 1998. ubijeno više od 500 Hrvata koji su krivo procijenili svoje susjede i mislili kako mogu živjeti u svojim domovima nikoga ne dirajući.Iako je mirna reintegracija prošla mirno i nije bilo razaranja niti novih žrtava, u Srbiji, o tome možemo čuti ovih dana, ni s tim nisu zadovoljni, što je i razumljivo jer reintegracija hrvatskog Podunavlja poremetila je planove koje su tada u svojim glavama imali današnji srpki predsjednik Aleksandar Vučić, ministar vanjskih poslova Ivica Dačić ili ministar obrane Aleksandar Vulin, u narodu znan i kao “Dezerter”. Dačić tako zamjera našem premijeru Plenkoviću i naziva ga “besramnikom” što je na pravoslavni Božić spomenuo, joj grozote, mirnu reintegraciju kao najvrjedniju tekovinu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. I Plenkovićevu izjavu kako nema pomirenja dok Srbija ne prizna ono što cijeli svijet zna, pa čak i Rusija, da je Srbija 90-ih okupirala dijelove Hrvatske i da je Hrvatska žrtva Miloševićeve velikosrpske politike. To ni Vučić, ni Dačić, ni Vulin ne žele priznati jer tada bi bila poremećena cijela njihova konstrukcija o tlapnji kako Srbija nikada nije nikoga napala.Hrvatska je dala bar priliku Srbima kroz mirnu reintegraciju koju Srbi Hrvatima nisu dali tijekom sedam godina okupacije hrvatskih teritorija kada su, samo u Podunavlju, ubili šest tisuća i prognali stotinu tisuća Hrvata i samo na Vukovaru načinili štetu od 9,5 milijardi kuna.