Uhićenje dvojice vukovarskih Srba prošlog tjedna zbog sumnje da su 90-ih počinili ratni zločin protiv Hrvata izazvala je veliku pozornost, posebice među Srbima s ove i one strane Dunava. U Vukovar je odmah došao Milorad Pupovac (valjda mu je to bilo usput na putu prema Beogradu) i rekao kako je uhićenje dvojice Srba zapravo “rezultat kampanje koja je proteklih mjeseci intenzivirana, a vodi se od 1998. naovamo”. Onima zaboravnima valja reći kako je 15. siječnja te Pupovčeve 1998. završena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u politički i pravni sustav Hrvatske i tada je Hrvatska opet postala cijela nakon što su okupirani dijelovi u svibnju i kolovozu 1995. vojno oslobođeni. Naime, ni nakon pregovora pobunjeni Srbi nisu pristajali ni na kakve ustupke kroz plan Z4 i zbg toga Srbima moramo skinuti kapu i biti im zahvalni dovijeka jer da su, nedajbože, pristali, još danas bi ratovali i ne bi bilo mira ni napretka na ovim prostorima.

Hrvatska je pokazala iznimno strpljenje i nakon onog poleta iz ljeta 1995. nije nastavila s onim za što su mnogi navijali, ali je razum ipak prevladao pa se nije išlo vojskom na Podunavlje već smo čekali malo više od dvije godine dok se kod jednih i drugih ohlade glave, a i međunarodna je zajednica bila sklonija mirnom rješenje nego da opet mora brojiti mrtve, ranjene, nestale, primati izbjeglice i, što je najgore, morala bi ju peći savjest što nije učinila ništa kao i u jesen 1991.Eto, kako Pupovac kaže, od tada, od kada je i posljednji okupirani srpski dio postao dijelom Hrvatske, vodi se, kako ono reče Pupovac, “kompanja protiv Srba” (!?), a vrhunac je uhićenje dvojice Srba ovih dana u Vukovaru gdje su, kako to Pupovac i njegova bratija voli reći, obespravljeni, građani drugog reda i ne mogu se zaposliti i, gle čuda, jedan od uhićenih bio je (ili možda još jest) uposlenik gradske uprave. Tvrdi i kako “svih tih godina traju pritisci jednog broja ljudi s područja grada prema jednom broju građana srpske nacionalnosti koji su radili ili rade u gradskoj upravi”, a nitko im nije našao krivnju niti ih optuživao sve do sada, pojašnjava prvi čovjek hrvatskih Srba, kada je na čelo te kampanje došao vukovarski gradonačelnik i njegovi savjetnici, ciljajući na Tomislava Josića.Dvojica uhićenih Srba su, prema optužnici, u rujnu 1991. u Vukovaru u četvtima Sajmište i Petrova gora, gdje su onda živjeli, a i danas žive, isključivo Srbi, zlostavljali, gušili dok ne bi izgubili svijest, tukli, boli nožem po vratu, ponižavali, silovali žene, bespravno zatvarali Hrvate, i to starije civile, u poznijim godinama nego što su danas uhićeni zlostavljači.Morao je koju pametnu reći i zamjenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske, “obespravljene” nacionalne manjine, Srđan Milaković, koji drži da “takvi događaji unose nemir među Srbe u Hrvatskoj i šalju poruku kako institucije pravne države ne štite jednako sve građane”, a oglasile su se i srpske institucije u Vukovaru tvrdeći da “to što se događa dovodi do zaključka kako je osnovni cilj iseljavanje srpskog stanovništva” i sve to je, jel’te, “novo etničko čišćenje”. Milaković mudruje kako “iza uhićenja stoje oni koji žale što se u Vukovaru nije dogodila druga Oluja” i “nastavi li se ovako, Vukovar će postati grad bez ljudi, a Hrvatska bez Srba, no nije li to mnogima i cilj”.Slično mantraju i u Srbiji pa tamošnji mediji zgroženi uhićenjem donose naslove o “novom pomoru Srba”, a Večernje novosti naslovljuju tekst “Novo iživljavanje: Srbe hapse u Vukovaru” kao da ih je na tisuće izvučeno iz kuća i uhićeno. Zločini za koje su optuženi za srpske medije su “navodni” pa izvjesni Miodrad Linta iz beogradskog izbjeglištva predlaže da srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine uzvrati pokretanjem istrage “protiv pripadnika hrvatskih vojnih, paravojnih i policijskih formacija koji su odgovorni za brutalne zločine protiv srpskih civila u Vukovaru prije i tijekom oružanih sukoba”, te smatra da “ako nisu dostupni kako bi dali izjave Tužiteljstvu za ratne zločine, treba protiv tih osoba raspisati tjeralice”.Eto, izgleda da se Srbi ne smiju uhićivati ni zbog ratnih zločina jer ih to odmah jako uznemiri i taj čin osjećaju kao “novo etničko čišćenje”.