Datum objave: 9. studenog, 2018.
Već nekoliko puta sam slušao intervjue vinkovačko-zagrebačke glazbene legende, Goran Bare mu je ime, i svaki put me iznervira kada počne sa svojom pričom kako su ga iz Vinkovaca protjerali jer je bio drugačji od drugih, ponašao se ekscentrično, a mi, tupavi Slavonci kakvi već jesmo, to nismo shvaćali. Priča tako Bare, a ja se u sebi žestim, kako njega svi u Vinkovcima mrze, pa čak i malu djecu odgajaju tako da mrze Bareta.
‘‘Uče nas da mrzimo’’
Slično u srpskom desničarskom tisku i nacionalističkim portalima opisuju Hrvate pa, jelte, nas već od malih nogu uče da mrzimo Srbe i to je u nama genetski, mislim, ta mržnja prema Srbima kao da genetika može imati nešto s doživljajima početkom 90-ih kada su se u Hrvatskoj Srbi branili od razularenih ustaša “spašavajući goli život i nejač” pa su tako u braniteljskom žaru nekoliko gradova temeljito razorili i ubili na desetine tisuća Hrvata.Naravno, ne želim uspostaviti nikakvu ravan ili božemeprosti, sličnosti našeg Gorana i istočnih susjeda ali način na koji razmišlja i što govori o Vinkovcima i Vinkovčanima, na prvu mi nalikuje onome što Srbi govore o Hrvatima. Naprotiv, njegovi politički stavovi su mi prihvatljivi, čak se u nekim stvarima, koliko sam pročitao iz medija, i slažemo, ali njegov stav o Vinkovcima mi ne ide “pod kapu”.Vratimo se Baretovim izjavama o protjerivanju iz Vinkovaca. Priča tako frontman Majki kako je imao čudne frizure i svi su ga gledali čudno kao da je pao s Marsa i cijela njegova pojava, tvrdi, izazivala je pažnju gdje god se pojavio. U vrijeme kada se on pojavio u društvenom i glazbenom životu Vinkovaca, a to su 80-e, vrlo sam aktivno sudjelovao koliko su dopuštale fakultetske, a poslije i radne i obiteljske obveze, ali prisežem na sve na svijetu, Gorana Bareta nisam nikada u to vrijme vidio, što se kaže, u živo jer, ipak, to je generacija jedno desetljeće mlađa od mene.Ne sjećam se nikakvog vinkovačkog ekscentrika koji je plijenio pažnju iako sam znao navraćati i u podrumske pajzlove gdje se pušilo i nešto jače od cigarete.
Satana nisu tjerali
Dobro, ajde, možda nisam bio tamo baš tih dana kada je on zalazio, ali barem bih čuo iz priča o nekom tipu s čudnom frizurom koji se ponaša nesvakidašnje. Ne znam jesam li dva ili tri puta prozborio koju rečenicu sa Satanom Panonskim, ali on je, recimo bio tip o čijim se akcijama uveliko pričalo iako onaj put kada sam bio na njegovom koncertu na Lokosima, nije se rezao žiletom. Satan je bio puno ekscentričniji i po izgledu i ponašanju od Bareta, ali, koliko znam, nikada mu nitko nije prijetio i tjerao iz grada. Hoću reći, Vinkovci nisu baš neka zabit danas, a nisu bila ni tada, pogotovu tada da bi one koji strše iz prosječnosti, tjerali iz grada. Nisam nikada vidio, ali pričalo se da su 60-ih znali prisilno ošišati dugokose i to je jedini primjer zatucanosti u Vinkovcima za koji sam čuo. Naime, mi smo tu disali proeuropski i kada bi otišli na željeznički kolodvor Vinkovčanin je već u vezi s Europom i svijetom...Jedini put u živo sam vidio Bareta prije 15-tak godina u kafiću Saloon u Glagoljaškoj u koji sam zalazio subotom oko podneva kada je došao sa sinom od 10-12 godina. Naručili su pivo za tatu i colu za maloga, ali kada je tata naručio još drugu ili treću pivu, mali je rekao da više ne može. Nitko iz moga društva, iako je tu bilo i mlađih i glazbenika, nije prišao i pozdravio ga.Nedavno sam čuo njegovu izjavu kako ga u Vinkovcima mrze jer ga optužuju da je kriv za smrt troje mladih vinkovčkih glazbenika koji su automobilom sletili u Bosut vraćajući se s probe kod Bareta jer ih je počastio drogom. Da ga za ovaj slučaj optužuju, nisam čuo, ali znam da se po Vinkovcima spominjao u ni malo ugodnom kontekstu kada je predozirana umrla prva supruga. Priča koju već godinama prepričava kako je jednom vlakom odlazio s kolodvora prema Zagrebu, a neka djevojčica je izvirila iz kukuruza i uzviknula „Baaaareee, j.... ti m....“. Baš bih volio vidjeti te kukuruze uz prugu iz kojega je mala vikala dok brzi vlak polako ubrzava i grabi a zapad.