Datum objave: 21. rujna, 2018.
Nekada pomislim kako nema lakše stvari nego nagovoriti učenike da eskiviraju
nastavu i branitelje da prosvjeduju protiv nekoga. Sjetimo se onog famoznog
šatora u Savskoj, upravo ispred zgrade gdje je, uz još neka ministarstva,
sjedište i Ministarstva branitelja, na čijem je čelu tada bio vukovarski
branitelj Predrag Matić, kojemu su "šatoraši" svašta dobacivali kada je dolazio
na posao ili odlazio s posla, a bilo je i pokušaja nasrtaja jer popodne, kada
prorade maligani i krenu sjećanja na slavne bitke, čovjeku svašta na um padne.
Koliko se sjećam, Matić je stoički podnosio uvrede kako je "podrumaš", kako laže
da je uopće bio vukovarski branitelj, a neki su povjerljivo širili "vijest" da
je Fred zapravo Srbin ili da je bar oženjen Srpkinjom. To je u onom šatoru bio
veliki grijeh iako ne bih dao ruku u vatru da tamo nije plandovalo podosta i
onih koji mogu samo u mašti i u pričama u lokalnoj birtiji dostići Freda,
njegovo uništavanje oklopa na Trpinjskoj i torture što ih je proživio u
Stajićevu i Mitrovici.
Izvedba i tajming
Prije dva tjedna vukovarski je
gradonačelnik Ivan Penava najavio za 13. listopada prosvjed jer hrvatsko
pravosuđe nije učinilo koliko je trebalo na otkrivanju i procesuiranju
počinitelja ratnih zločina u Vukovaru i okolici. Ideja kao ideja nije loša i
svaki normalan čovjek, bio branitelj ili samo gorljivi navijač poput mene,
podržao bi je, ali, izvedba i tajming čisti su promašaj i pokreću niz pitanja na
koja, čini mi se, nema razložnog odgovora. Penava priseže kako je čista
slučajnost što je iste te subote u Vukovaru i skup HVIDR-e, jedne od 1384
braniteljskih i stradalničkih udruga koje djeluju u Hrvatskoj. Dobro, ajde,
možda stvarno gradonačelnik nije znao što se zbiva 13. listopada u njegovu
gradu, a možda je namjerno iskoristio nazočnost branitelja i invalida za svoju
političku promidžbu, tko će ga znati, političari su to...
Nisu vrijedila
uvjeravanja državnih dužnosnika kako je 608 osoba osuđeno za ratni zločin, a
protiv 630 se vodi postupak. Što je problem u procesuiranju? Vukovarski sudac
koji ima iskustva u suđenjima za ratne zločine, jednom, kada sam i sam bio
ogorčen što zločinci hodaju slobodno, rekao mi je kako je problem u svjedocima
jer puno je vremena proteklo od događaja. Nema pouzdanih svjedoka koji su svojim
očima nešto vidjeli i to mogu potvrditi na sudu, a sud uvažava samo činjenice.
Političke ambicije
Neke braniteljske udruge odmah su
najavile dolazak, a neke su se sastale s aktualnim ministrom branitelja Tomom
Medvedom koji je, čini se, razborit i umjeren čovjek i veteran, kao što i jesu
pravi branitelji koji ne moraju u miru nosati uniformu ili hvaliti se u
kvartovskom kafiću kako bi svi znali da su bili u ratu. Na tom skupu, siguran
sam, neće biti Ante Gotovina ni Ante Krstičević, ni vukovarski branitelj Ivica
Franić, pa ni naš Vinkovčanin Ante Gilja i još mnogi koje znam i ne znam, jer
oni su svoje u obrani domovine odradili časno i kada je oslobođena, rezoniraju
oni, ‘ajdemo se baviti nečim korisnim za domovinu, jer rat je iza nas.
Skoro
sam među ove stavio i prijatelja Stevu Culeja, kojega oni koji su mu bili na
suprotnoj strani bojišnice tjednima blate po novinama zbog tučnjave u Vinkovcima
u kojoj je u skupini od 13 momaka bio i njegov sin. Očevi ostalih 12 momaka
takvima nisu zanimljivi jer je ovo prilika za osvetiti se hrvatskom branitelju
za izgubljeni rat i raspršen san o "Velikoj Srbiji". Skoro uvrstih i prijatelja
kad se sjetih da je on već najavio dolazak, i zbog toga mi nije ništa manje
prijatelj, a i kada se prosvjedovalo protiv dvojezičnih ploča bio je među vođama
pa je čak i svoju odoru pripadnika specijalne policije demonstrativno objesio na
metalnu ogradu koja je sprječavala nadiranje prosvjednika. Ne znam jel‘ ju je
poslije ipak pokupio...
Bilo mi je donekle shvatljivo kada se prosvjedovalo
protiv dvopismenih ploča u Vukovaru jer tako su prosvjedovali protiv SDP-ove
vlasti ne dajući im da budu u Koloni sjećanja 18. studenoga vukovarskim ulicama,
ali sada prosvjeduju protiv stranke kojoj, najvećim dijelom, pripadaju - to mi
baš ne ide u glavu. Ma vraga mi ne ide u glavu, ide, ali ne želim vjerovati da
ljudi mogu biti tako manipulirani, tako labavih načela i tako kratkog pamćenja
pa pristaju nekome talambasati da bi taj ostvario svoje, još neotkrivene,
političke ambicije koje, vjerujem, nisu do sada slučajno bile skrivene...