Datum objave: 22. lipnja, 2018.
Posljednja Županijska skupština pokazala je zašto je istok Slavonije i
Hrvatske siromašan, zašto ovdje nema ulaganja, zašto ni po čemu ovaj kraj nije
pri vrhu osim po nezaposlenosti i odlascima, zašto u gospodarstvu malo što
valja, zašto autobusi s mladima odlaze što dalje odavde i zašto svi sa
žaljenjem, poneki i s tugom, gledaju na tu stranu. Vukovarski gradonačlenik Ivan
Penava i zamjenik župana vukovarsko-srijemskog Damir Barna uspjeli su u naumu na
kojemu rade već više od godine dana - da se projekt gradnje višenamjenskog
kanala Dunav - Sava koji je kao nacionalni strateški dokument naveden u
strategiji, pa samim tim i u Razvojnoj strategiji najistočnije županije do
2020., izbaci, a kako je Barna obećao, učinit će sve, u što ne sumnjam, da ga
izbace i iz Nacionalne strategije.
Izbačen iz rječnika
Zamjenik župana nada se da će, ako i dođe do izrade studije o izvodivosti
i isplativosti, ona pokazati da kanal Dunav - Sava neće pridonijeti razvoju
gospodarstva, kako u Vukovaru tako i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Kanal više imenom neće spominjati već će "staviti naglasak na izgradnju plovnih
puteva i luka".
Eto tako je po kratkom postupku izbačen u ropotarnicu povijesti projekt o
kojemu su razmišljali stari Rimljani kada su na ovim prostorima donosili
civilizacijske stečevine, pa i u prometu i transportu rijekama, Marija Terezija
je svojim stručnjacima dala u zadatak izradu plana kanala koji bi povezao dvije
rijeke i skratio putovanje robe i ljudi, 60-ih se u Vinkovcima održao znanstveni
skup o tom projektu i počela je izrada projektne dokumentacija koja se temeljila
na trasi određenoj još u vrijeme Marije Terezije, a sredinom 80-ih konkretne
studije i projekti, kada je dogovorena i suradnja s njemačkim stručnjacima koji
su stekli iskustva na gradnji kanala u Njemačkoj.
I nova hrvatska država razmišljala je o kanalu jer je uvidjela isplativost u
prometnom, poljoprivrednom, vodoprivrednom i turističkom pogledu pa je Jure
Radić, tada ministar obnove i razvitka, čak najavio datum početka radova na koje
će pozvati novinare. Slično je bilo i u mandatu Petra Čobankovića, koji se često
i rado referirao na kanal, no rezultata nikakvog. U njegovo se vrijeme
spominjala brojka od približno milijardu eura jer je na trasi bio predviđen niz
vodnih objekata poput ustava, crpnih stanica, dva pristaništa, četiri
željeznička, 17 cestovnih i jedan pješački most. Prije dvije godine ministar
Oleg Butković je rekao kako će se nastaviti projekti koje je Milanovićeva vlada
zaustavila pa je spomenuo i kanal kao važan, strateški projekt od nacionalnog
interesa. Kanal će, uvjeravali su nas stručnjaci, omogućiti zapošljavanje na
tisuće ljudi ne samo u gradnji već i kada bude završen jer će ga trebati
održavati. Zaposlit će se i lokalna građevinska operativa, bit će posla jer će
prolaziti riječni brodovi koje treba istovarati i utovarati, snabdijevati, bit
će omogućeno navodnjavanje na tisuće hektara zemlje, razvijat će se ribolovni
turizam i svašta drugoga dobroga će nam donijeti kanal.
Pametniji od Rimljana
Kada sam počeo raditi u novinarstvu, u drugoj polovici 80-ih, puno se
govorilo, raspravljalo, planiralo i izrađivalo studija o kanalu, pa i ona
famozna feasibility studija koja je potvrdila isplativost projekta. Tada su mi
posebno bili zanimljivi skupovi o višenamjenskom kanalu o kojemu sam sve podatke
imao u glavi i mogao sam "iz glave" napisati dvije kartice o prednostima i
blagodatima koje donosi budući kanal. Kad bi mi ponestalo inspiracije, ja bih o
kanalu, a onda mi je jednom urednik rekao svašta ako još jednom napišem i riječ
o kanalu "dok se ne zabode prva lopata". Prva lopata do danas nije zabodena, a
čini se u dogledno vrijeme i neće zahvaljujući onima koji misle da su pametniji
od starih Rimljana, stručnjaka Marije Terezije, vodoprivrednih eksperata iz
Njemačke i svih onih koji stoljećima ukazuju na korisnost kanala dugog 61
kilometar koji spaja Dunav i Savu i daje blagodat oko sebe.
Hvala vam, gospodine Barna, na lijepoj budućnosti, nismo bolje ni
zaslužili...