U crnim kronikama često čitamo vijesti kako je neki prevarant nasamario najčešće stariju osobu i opelješio ju za nekoliko tisuća kuna. Ima i smiješnih prijevara (prevarenom, vjerojatno, poslije nije bilo ništa smiješno), poput onih kada dvije zgodne, često ne previše mlade žene sretnu starijeg gospodina i kada doznaju da je samac i ima novca, predlože mu da od njih kupi masažer, a one ću mu, prije nego plati, u njegovu stanu rado demonstrirati masažu. Gospodin, sav sretan, pozove ih u stan, gol do pojasa legne na kauč i blaženo očekuje masiranje. I zaista, jedna od simpatičnih i razgovorljivih prevarantica masira gospodina budućim njegovim aparatom i dok domaćin uživa, vjerojatno maštajući o još koječemu, druga na brzinu ispretura ladice i uzima sve što je vrijedno. Kada “dame” odu, gospodin shvati da je opljačkan, ali poslije masiranja nema kajanja...

No tužnije su prijevare poput one nedavne kada je ženski glas nazvao 83-godišnjaka i rekao da je njegovoj kćeri u Londonu pozlilo i da je na liječenju u nekoj londonskoj bolnici pa neka na određeni broj uplati novac, što je starac i učinio, jer mu je kći zaista u Londonu. Nekoliko puta je na pošti u svom selu uplaćivao novac zabrinut za kćerkino zdravlje. Nakon naknade provjere shvatio je da je prevaren, vjerojatno od susjeda koji su znali njegove obiteljske prilike. Jednu su staricu nazvali i rekli da su novčanice koje je dobila uz mirovinu krivotvorene i da će doći službenica preuzeti te novčanice. Ubrzo se pojavila i preuzela novčanice, ali kada je krenula da, tobože, donese ispravne, starici je sve to bilo sumnjivo pa je zatražila svoj novac.

Zbog učestalih ovakvih slučajeva policija je objavila priopćenje u kojemu savjetuje građane da ne nasjedaju prevarantima te im skicirala psihološki profil prevaranta. Ponašanja karakteristična za prevarante su, navode u priopćenju, drskost, snalažljivost, odvažnost, autoritativni nastup, pričljivost, prikazivanje empatije, rad prema unaprijed stvorenom scenariju, brza provedba transakcija, upornost u nagovaranju, uvredljivost prema svakoj skepsi usmjerenoj prema provjeri “činjenica” koje iznosi, razne simulacije poput bolesti, malaksalosti, nesvjestice, izazivanje sažaljenja i drugo.

Otprilike takav je bio jedan moj bivši prijatelj iz srednje škole, o čijim sam prijevarama nekoliko puta pisao, a u jednoj čak i sudjelovao, doduše kao prevareni, kao i mojih dvadesetak školskih drugova kada smo slavili 20 ili 25 godina mature. Taj je tip na željezničkim kolodvorima pridobivao nezaposlene obećavajući im pronaći dobar posao, ali prije valja uplatiti “za troškove” nekoliko tisuća kuna. Sve je bilo dobro dok ljudi nisu shvatili da od posla nema ništa pa su ga, opet na kolodvoru, susreli, nabubrežili ga i prijavili policiji.

Odnekud se pojavio u Vinkovcima kada smo pripremali jubilarnu proslavu mature pa se velikodušno ponudio da će sve organizirati – samo 200 kuna po osobi. Prikupio je novac, a kada smo se okupili pred školom, rekao je da je novac kod našeg kolege koji treba svaki trenutak doći, ali da mi odemo u restoran na večeru. Prvi ga je restoran odbio pa je trebalo na brzinu naći drugi koji u kratkom roku može nahraniti i napojiti 20-ak gladnih i žednih vremešnih maturanata željnih provoda. Prije, za vrijeme i poslije večere naš se prijatelj ponašao kao pravi domaćin nutkajući sve nas skupljim vinima i desertima, a budući da se nije pojavio “kolega” kod kojega je novac, svima je bilo sumnjivo pa su neki već počeli napuštati mjesto “proslave”. Smirio je situaciju rekavši kako će sve on platiti i da ide po karticu u automobil koji je bio parkiran tridesetak metara od restorana. I zaista, laganim korakom uputio se u noć i tada smo ga zadnji put vidjeli.