Datum objave: 20. listopada, 2017.
Prošlotjedni slučaj kada je srpska policija kazneno prijavila poljodjelce iz Bezdana u Bačkoj, jer su poorali zemlju koja se nalazi na lijevoj obali Dunava, ali katastarski pripada Hrvatskoj, podsjetilo nas je kako granica između Hrvatske i Srbije još do dana današnjeg nije riješena.
Nitko ne popušta
Oko granice se već dugo sporimo i ni jedna strana ne želi popustiti jer misli da bi odustajanjem bili zakinuti. Iako je Badinterova komisija odredila kako su nove granice između bivših država bivše zajedničke države, nekadašnje republičke granice s čime su se složile i Hrvatska i Srbija, sporno je ostalo – koje su granice bivših republika posebice u slučaju Hrvatske i Srbije. Hrvatska drži da se pri razgraničenju valja pridržavati katastarskih općina, dok Srbija graničnu crtu vidi sredinom Dunava. Ako bi se prihvatilo razmišljanje Hrvatske, pripala bi joj neka područja s druge strane Dunava na što Srbija ne pristaje pa otud uzrok ovom prošlotjednom incidentu. Tako bi Hrvatskoj pripalo 11 500 hektara koji su sada na lijevoj, srpskoj strani Dunava dok bi Srbiji pripalo oko 900 hektara koji su na desnoj. Srbija krivnju prebacuje na Hrvatsku što se komisije za razgraničenje dviju država ne sastaju redovito, a Hrvatska na Srbiju, pa se čini da je istina negdje između.
Da je do malog čovjeka, međunarodni granični spor bi već bio riješen, smatraju mnogi, jer primjer Vukovarske ade mogao bi biti primjer kako se to moglo riješiti. Ada je do rata pripadala Hrvatskoj, ali ju Srbija svojata, kao i Šarengradsku, iako desetljećima na ovaj otok dolaze Vukovarci na kupanje. Prije desetak godina, Vukovarci su počeli dolaziti na omiljeno kupalište da bi zadnjih godina svakog dana tu ljetovalo po nekoliko tisuća i nije se dogodio ni najmanji izgred. Grad Vukovar je kontaktirao s općinom na srpskoj strani kako bi dogovorili kao ljudi da vukovarsko kupači smiju dolaziti na adu bez kontorliranja dokumenata i da im tamošnja policija ne pravi probleme. Sve ove godine, dogovor funkcionira i nitko još nije učinio kakvu glupost da bi se dogovor lokalnih zajednica iz Hrvatske i Srbije morao prekinuti.
No, sa Šarengardskom adom je malo drugačija situacija i ona nije dostupna Hrvatima kao prije rata kada su tu (tada je ada teritorijalno pripadala Hrvatskoj) uzgajali na tisuće konja, svinja, krava i ostalu stoku.
Bilo i pucnjave
Prije petnaestak godina ovdje se dogodio ozbiljan incident kada je na čamac gdje su bili predstavnici Vukovarsko-srijemske županije pa i sam tadašnji Župan, pripucala vojna granična patrola koja ih je presrela svojim vojnim gliserom. Nakon toga, često se ovdje mogao vidjeti gliser srpske rječne mornarice kako patrolira i demonstrira silu. Poruka je tada bila jasna i zadnjim naivcima koji su vjerovali u pošteno rješenje graničnog spora, nakon toga je bilo jasno kako Srbija ne odustaje od tog dijela hrvatskog teritorija i da ga je spremna i oružjem braniti. Nije sporna granica između Srbije i Hrvatske samo na Dunavu. Ima spornih dijelova i na kopnu kod Iloka. Na samoj granici jugoistočno od Iloka, desetak kilometara na uzvisini iznad šume je nekada bilo lječilište za djecu i tu je, praktički na teritoriju Hrvatske, dugo bila smještena srpska vojna kasarna da bi danas tu bili smješteni, ako sam dobro shvatio, imigranti iz Azije kojih u Srbiji ima na tisuće i ne znaju gdje će s njima. Prije petnaestak godina, u blizinu ovog ograđenog objekta doveo me lokalni lovac i pokazao kako je tao nekakva farma svinja iz koje se slobodnim padom na hrvatski teritorij slijeva sav životinjski otpad nastao na farmi, a i zdenac koji se koristi za napajanje stoke i čiščenje staja, je na hrvatskoj strani.
Nema druge, nego sa Srbima se dogovoriti pošteno oko granice, ako treba, i uz posredovanje međunarodne zajednice gdje Hrvatska sigurno ima više šansi, da ne kažem ugleda, od Srbije.