Datum objave: 10. siječnja, 2024.
O sole mio! Duša mi je je zapjevala kada sam u pola zime modernim talijanskim vlakom sa srednjovjekovnim grijanjem ušao u Italiju na graničnom prijelazu Tarvisio Boscoverde. Baš sam u tom trenutku jeo prilično majonezirani sendvič iz Bille (kako bih to zaboravio!), pola sata prije kupljen u austrijskom Villachu, a i tad sam uputio kritiku kondukteru kako bi doista mogli pojačati grijanje jer će mi se uskoro na ušima pojaviti ledenice!
Povoljne karte
Ako ste čitali prošlotjedne Svaštarije, onda vam je zasigurno poznato da sam jedva izišao iz džakuzija u Obertauernu kako bih se uputio prema središnjoj Italiji s namjerom uživanja u Riminiju, San Marinu i gradu Macerati. Potonji je gradić posebno zaokupio moju pažnju, a o Riminiju ću nešto više početkom proljeća. Taj turistički dragulj tada je najljepši, a sve ostalo ljetna je priča, sladoled, pizza i špageti-vesterni. Ne niskobudžetni, naravno, oni malo skuplji, jer Rimini nije jeftin grad i bio je polazna točka mojeg puta do državice San Marino. Vlakom je Italijom najlakše putovati! Njihove željeznice imaju povoljne karte za trodnevna ili petodnevna putovanja regionalnim vlakovima (po nevjerojatnim cijenama, od 20-30 eura bez obzira na broj vožnji), ali za IC i brze vlakova Frecciarossa željezničkog operatora Trenitalia ili slične kompanije Italo - treba posebno skupa karta. Freccia rossa u prijevodu znači Crvena strelica i unatoč svojoj brzini redovito kasne kao sam vrag, ali opet manje nego Hrvatske željeznice, koje teško ičije željeznice mogu nadmašiti. Macerata se nalazi tridesetak kilometara od Ancone i Jadrana, ovdje snijeg rijetko pada, a klima je prilično ugodna i u zimskim mjesecima. I ljudi su tu prilično opušteni, pravi Talijani, rekli bismo. Ima ih oko 40.000 i osim što ujutro obavezno popiju svoj brzi espresso, ostatak dana rade u sadnji povrća i cvijeća, stočnoj industriji ili proizvodnji namještaja i piva. Svaki talijanski grad ima bogatu povijest, pa tako i Macerata, u provinciji Le Marche. Važno je to kulturno i glazbeno središte, koje ima ono najbolje, od renesanse pa do finih jela i vina. I lako se izgubiti među kamenim zgradama i strmim ulicama, a kada se zadišete, onda skrenete na finu kavu ili neki aperitiv.
Najpoznatija zgrada u Macerati je Sferisterio, impresivni primjer neoklasicističke arhitekture – napravljen kao arena 1829. za talijanski renesansni sport il pallone col bracciale, neku mješavinu tenisa, skvoša, rukometa i kriketa. Kako bi stranac taj sport razumio, doista treba popiti dosta vina! Sada se u Sferisteriju svako ljeto održava operni festival, pa ako ste ljubitelji malih talijanskih gradova i opere, eto prilike! Aristokratska palača Palazzo Buonacorsi mjesto je koje također ne treba zaobići, a riječ je o muzeju s mramornim podom i mnoštvom umjetnina. Sveučilište Macerate jedno je od najstarijih na svijetu (iz 1290.), a toranj Torre Civica u središtu grada – poslastica je na kubik. Osim što ima prekrasan pogled s vrha, meni je najzanimljiviji bio stari astronomski sat koji radi s renesansnom preciznošću te ima veliku umjetničku i znanstvenu vrijednost.
Hrana i vino
Kako biste vidjeli kako doista radi, trebate se na glavnom trgu nacrtati točno u podne (ne, nema topa kao s kule Lotrščak u Zagrebu) ili u 18 sati i, jednostavno, uživati u šou-programu, kada razne ličnosti u figurama paradiraju iznad sata... Duomo di Macerata, ili katedrala, građena je u 18. stoljeću u baroknom stilu, a kada se umorite od silne umjetnosti, uvijek preostaje prefina talijanska hrana. Kao nigdje, opet sam uživao u tjestenini, a s prijateljem, popularnim talijanskim gimnastičarom Andreom Cingolanijem – nisam propustio kušanje vrhunskog vina i špagete carbonara doista – žute boje! Nisam propustio ni ostalu tjesteninu ni vina, te je moj boravak bio čisti - picikato. Lijepo je kad svagdje imate prijatelje. Uvijek se trudite upoznati nove ljude, bez obzira u kojem kutku svijeta bili. Između ostalog, i zbog toga volim putovanja i uvijek ljudima savjetujem socijalizaciju, a ne zatvaranje u hotele i apartmane. Toliko ljudi putuje na Kubu pa ne izlazi iz turističkog naselja uz lijepu plažu u Varaderu. Boje se skočiti do Havane i vidjeti pravi kubanski život i propuštaju jedinstvenu priliku zbog koje će se poslije možda kajati. Bilo kako bilo, moja talijanska pustolovina u Macerati bila je savršena. Bijaše i povijesti, i renesanse, i ića, i pića. Siječanj je, valja nama u toplije krajeve, al‘ čim popijem espresso s nogu!