Znate, postoje i vlakovi. Željeznički je prijevoz na našem području još uvijek neučinkovit, spor i u srednjovjekovnom dobu. U Hrvatskoj godinama ne postoji kultura putovanja vlakom, a o susjedstvu da i ne govorim. A i kako će postojati kada se pruga od Koprivnice prema Zagrebu gradi godinama, pa putnici po šljunku tegle kofere, a i paradoksalno kupe karte za vlak, a putuju trošnim i prašnjavim autobusima u kojima se bude alergije iz djetinjstva. Umjesto da smišljamo nove linije, npr. kako povezati Sarajevo s Osijekom ili konačno pustiti u promet prugu Našice – Čaglin prema Požegi, koju bi posebno voljeli studenti (a tko to zna gdje se stalo s tim projektom, ako ga uopće još ima?!)



Također, i nadalje ne voze vlakovi prema Beogradu, pa bi se onda moglo dalje prema Skopju, Solunu, Ateni… Tako sam putovao na Olimpijadu u Ateni i bilo je prekrasno, čak i kada zanemarim "rikavanje" lokomotive u Nišu, leskovačko pečenje i Niško pivo na vrelim srpanjskim tračnicama. I kao grom iz vedra neba dolazi vijest da su filozofi iz Europske komisije izradili reviziju europskih prometnih koridora koji mogu sudjelovati u financiranju, a prvi međunarodni pravac koji će željeznički spojiti Istru sa zapadom mogao bi biti Pula, Buzet, Divača, Trst. Planira se izgradnja dionice Zagreb – Maribor – Graz, a Slavonija opet ostaje šuplje slovo. Ne voze ni vlakovi prema Bogojevu i dalje prema Somboru i Novom Sadu, a jedini vlak u svijet je onaj koji preko Belog Manastira Osijek spaja s Pečuhom. Posebno je povoljna karta od 3,60 eura za jedan smjer u pograničnom prometu pa, ako želite u Mađarsku na langošice, eto prilike. Drukčije je stanje u ostatku Europe, gdje je putovanje željeznicom posebno povoljno, dakako, ako dovoljno rano kupite kartu. Nedavno sam putovao "Nightjet" vlakom od Zagreba do Stuttgarta i zadovoljan sam točnošću, iako HŽ definitivno ima "tvrda" sjedala za daleka putovanja, kao da su pravljena za neprijatelje. To nikada neću razumjeti, u nas sve naopako, a kada se to naopako spomene, onda drvlje i kamenje. Isto vrijedi i za nove niskopodne vlakove, koji definitivno nisu za "cjelodnevno" putovanje od Osijeka do Zagreba jer su sjedala – tvrda i neudobna. Toalet zauzima pola vagona, mogli su postaviti ping-pong stol u vagon pa bi to bila dodatna zanimacija u vrijeme putovanja, ali možda i za neke druge društvene aktivnosti poput turnira u pikadu jer se putnici tijekom pet sati vožnje upoznaju, a bilo je i slučajeva – intimiziranja.



Ukratko, niskopodne vlakove lijepo je vidjeti - i to je to, a ostalo je katastrofa. Nedostaju mi sjedala u starim vagonima, pa kada sjedneš u njih, "propadneš do poda". O vagon-restoranima sam također pisao, ali nikako da naš željeznički operator pronađe formulu za njihovu ekonomičnost. Uvijek ih iznajmljuje valjda sumnjivim poduzetnicima (bilo je raznih afera, ako me sjećanje ne vara) koji teško da svojim cijenama i iskustvom znaju napraviti profit, a da se i putnici osjećaju sretno nakon pružene usluge. Trebali bi se učiti npr. od Čeških željeznica (ČD) pa odnedavno i mađarskih (MAV), koji na svakoj IC liniji unutar vagona prvog razreda imaju mali bife s odličnim cijenama kave, sokova i sendviča. Tako se kava može popiti za manje od jednog eura, a bogati sendvič nije skuplji od dva. Za hrvatske putnike to je trenutačno samo san jer, kad se sjetim onog kioska s pekarskim proizvodima i tvrdim pizzama na kolodvoru u Križevcima, u kojem putnici nekad ekstravagantne Podravke za Zagreb silom presjedaju iz autobusa, dođe mi da vrištim da me se čuje do Bosanskog Grahova. Kako je moguće da se za te vlakove s presjedanjem na autobus doplaćuje naknada za brzi vlak? Tko je smislio tu idiotariju? Ako se zna da će putnici morati patiti presjedanjem na autobuse, treba još umanjiti tarifu za 50 posto popusta, a ne naplatiti dodatnu naknadu. Dobro pa ne naplaćuju rezervaciju za autobus, valjda im to neće pasti na pamet. Pa onda kondukteri HŽ-a prodaju karte jer su sve blagajne pozatvarane, a u 21. stoljeću nemaju uređaje za prihvat kartica (a nisu oni krivi, odlični su to ljudi s kojima uvijek volim porazgovarati). I još bi se svašta moglo lamentirati, ali mislim da je dovoljno za ovu proljetnu srijedu. Željeznica u Hrvatskoj je filozofija, a zaboravlja se da prvo treba živjeti, pa onda filozofirati!