Afriko, opet sam kod tebe! Iako mi nisi najmilija, teško bih propustio odmor u egzotičnoj Gambiji, državici okruženoj Senegalom i prilično rijetko spominjanoj na turističkoj karti svijeta. Dok u Hrvatskoj padaju ledenice i ljudi nose zimske čizmice i kapute, a pingvini igraju šah, ovdje je život puno lakši na plus 30 stupnjeva.



Već sam prošle srijede natuknuo da sam do aerodroma Banjul (glavni grad) letio portugalskom kompanijom TAP te stigao u gluho doba noći. Iako tobože viza za EU putovnice nije potrebna, na ulasku i izlasku naplaćuju turističku taksu od dvadeset eura ili tisuću dalasija, pa nije šija, nego vrat i ode 40 eura u nečije džepove. Inače, za jedan euro bankomati kažu da je 60 dalasija, a ako nosite gotovinu, tada dobijete i nešto više. Kada sam pristigao u Gambiju, doznao sam da mi je hotel otkazao rezervaciju jer je prepun, ali se Booking.com potrudio naći još bolji smještaj s četiri zvjezdice i nadoknadit će mi razliku u cijeni kada im nakon odjave iz hotela dostavim račun. Ako vam se dogodi slično, kontaktirajte kompaniju preko koje ste rezervirali smještaj i tražite svoja prava. Nitko se usred noći ne bi želio zateći u pola Afrike bez ikakvog smještaja, a na pijesku obližnje plaže – spavanje ipak nije preporučljivo. Kada sam sletio, došao mi je mejl o otkazu smještaja, ali sam odmah Viber outom zvao londonski broj Bookinga. Prije puta svakako si nadoplatite Viber račun s minimalno pet eura kako biste mogli jeftino zvati lokalne i mobilne brojeve diljem svijeta, a koji nemaju Viber aplikaciju za besplatne razgovore.

Dok pišem ove retke te iz prilično klimatizirane sobe gledam prema hotelskom bazenu na kojem se rasteže ‘obdarena‘ Poljakinja, predmnijevam da je i danas visoka temperatura, pa ću se ubrzo nakon pisanja uputiti na brčkanje na plažu Poco Loco u pitoresknom mjestašcu Cololi na pola puta između glavnog grada i zračne luke. Lijep je tu pijesak, plima i oseka diktiraju daljinu vode, a plaža je mjesto brojnih svakodnevnih događanja. U početku sam pomislio da sam na Zanzibaru, ali tamo su prodavači nakita i svega nepotrebnog – puno agresivniji. Ovdje gnjave kapama i svježim sokovima te voćem. Banana-cure (a tako ih zovu i mještani) – na glavama nose posude s narančama, jabukama, bananama… Tri banane obično naplate stotinjak dalasija, i to je posebna cijena za bijelce. Nećemo se lagati, već sam pisao da boja kože diktira cijenu! Pustite vi priče o rasnoj diskriminaciji, ali u Africi se uvijek osjećam kao hodajući dolar. Dobro znam da sve plaćam skuplje nego domaći narod, pa ću se sljedeći put kad dođem u Afriku – obojiti u crno! Iste banane će nekom prodati za pedeset dalasija, ali tako je to kad si na njihovoj zemlji i kada igraš kako oni plešu.



Što se ljubaznosti tiče, tu nemam nikakvih zamjerki, izuzetno su gostoprimljiv narod s puno osmijeha na licu. Oko 95 posto populacije je islamske vjere, a ostatak rimokatoličke dok je uz engleski većinski jezik naroda Mandinka. Gambija je nekoć bila britanska kolonija, a susjedni Senegal – francuska. Kako čujem, neke zakone nisu mijenjali od britanske vladavine, država grca u korupciji, a standard života je prilično nizak uz najčešće mjesečne plaće od 2000 dalasija, ili nešto više od 30 eura koliko zarađuju i policajci. Toliko sam zapravo potrošio kada sam prvi put ušao u trgovinu, pa mi je to nevjerojatno. Riža je jeftina, kruh skup (100 dalasija), a pivo 50. Neću preračunavati u eure, ovako se čini ljepše! Svi znamo da Afrika nije bajno mjesto za život, ali ju je lijepo posjetiti i sklopiti neka nova prijateljstva. Vidim ovdje brojne mješovite parove, a i one s posvojenom djecom, što je sada posebno aktualno u Hrvatskoj. Ne vidim istospolne parove kako se drže za ruke jer LGBT zajednica ovdje nema nikakva prava, a takvi odnosi su kažnjivi, pa, kako čujem, i zatvorskim kaznama (britanska zakonska ostavština).

Ipak, sunčati se, kupati i šaliti s društvom iz Gambije – prava je radost. Mnogi na plaži vježbaju, treniraju nogomet, karate i odbojku, a nerijetko ćete čuti galop konja ili lavež pasa. Još jedino kokoši nisam vidio. Hoteli nisu prejeftini, a koliko para, toliko i muzike. Sljedeći tjedan ću pisati o glavnom gradu Banjulu, vrijeme je da se okanim plandovanja i sunčanja te krenem u istraživanje ove zanimljive zemljice. U Hrvatsku ne planiram dok malo ne otopli i dok ne potamnim kao Oprah Winfrey. Trenutačno, Gambija mi se čini idealnim mjestom za siječanj i velik dio veljače. Zbogom i čuvajte se hladnoće!