Dolazi nam euro! Euforija je počela, iako uopće nema nikakvog razloga za nju. Život će nama putnicima, iako mnogi ne misle tako, biti puno lakši. Uštedjet ćemo na konverziji valuta, lakše ćemo plaćati diljem Europske unije, a banke će izgubiti dobar dio prihoda, pa vjerojatno već sada negdje u zapećku plaču. Baš mi ih je žao, iako ne sumnjam da će podizanjem naknada i članarina za pakete tekućih računa pronaći dodatnu zaradu.



Godinama avionske karte plaćam eurima, dobar dio naših života vezan je uz euro (a davno je bio vezan i uz DEM, ili njemačku marku), pa doista smatram da ćemo uz našu novu valutu profitirati. Ona loša strana prelaska na euro je poskupljenje proizvoda i usluga. Kako čujem, i hoteli i restorani u Hrvatskoj već su poskupjeli, a s tiskanjem novih jelovnika ne bi me iznenadilo da običnu pizzu vulgaris plaćamo više od deset eura. Već odavno su odlasci u restorane i noćenja u hotelima prosječnom hrvatskom stanovniku - luksuz. Jedino što nije luksuz bezbrojni su kafići krcati ljudima. Nikada mi neće biti jasno kako je moguće da u radno vrijeme svakog radnog dana u kafićima u npr. osječkoj Radićevoj - gotovo nema slobodnog stola. Većinu stolova vjerojatno zauzimaju djelatnici državnih poduzeća, sudova i drugih OUR-a, za kojima valjda sklapaju važne poslove, dijele rokovnike i upaljače ili možda dogovaraju sudske presude - općepoznata je pravednost hrvatskog pravosuđa!? Možda sam već nekoliko puta spomenuo svoju američku tetu koja me, nakon šoka kada je u pola radnog dana vidjela prepune birtije u Osijeku, iznenađeno pitala: Radi li tko u vašoj državi? I pravo ima žena. U Americi je ipak malo drukčije, ali i u mnogim drugim državama. U radno vrijeme kafiće i restorane uglavnom posjećuju turisti i stranci, uživaju u slasnom doručku, piju cijeđeni sok od naranče i jedu jaja na oko. Ili dva. Kod nas se jutrima toči pelinkovac, viljamovka, jeger... I kava naravno, koja je, još je davno utvrdila naša vrla spisateljica Julijana Matanović, uvijek na početku i kraju!

Ali da se vratim na euro i objasnim što sada prosječni putnik može očekivati kad sat otkuca ponoć i kad žmirečki te pod vidljivim utjecajem alkohola uđemo u 2023. godinu Gospodnju. Prije toga, ako imate viška kuna, možete ih potrošiti u novogodišnjoj noći jer bankomati i POS terminali - ionako neće raditi u tim sitnim satima. Uz povoljniju kartičnu konverziju iz valuta susjednih zemalja (sada će banke izravno mijenjati npr. mađarske forinte u euro, a ne kao prije iz forinte u euro pa u kunu…), sretni će biti i turisti. Tako više neće biti prevareni u raznim mjenjačnicama (o tome je pisano u crnim kronikama) koje su uzimale lude provizije i pretpostavljam da će se puno privatnih mjenjačnica zatvoriti. Naime, možda i ne, sada će se moći okrenuti npr. srpskom dinaru, mađarskoj forinti, bosanskoj marki, američkom dolaru... A onima koji putuju u Sloveniju, Crnu Goru, Italiju, Njemačku život postaje lakši jer će lakše moći i uspoređivati cijene. Bilo kako bilo, zbogom, kuno, dobro došli, eurići.



Sve je to sjajno, ali još samo da standard naših ljudi bude bolji pa da se još više može putovati i uživati. Eto npr. Wizzair iz Budimpešte opet ima sjajne akcije za siječanj i veljaču. Karte - prava sitnica, već se daleko prema Saudijskoj Arabiji može za dvadesetak eura i voze malo udobniji zrakoplovi (provjereno). I odmah se pitam zašto Flixbus još uvijek ne vozi od Osijeka do zračne luke u Budimpešti. Ne razumijem zašto tu liniju toliko odgađaju, a smatram da bi autobusi bili puni, posebice jer je ta linija išla do glavne autobusne postaje Nepliget! Flixbus je inače moguće izdržati ako vožnja traje nekoliko sati, baš kao i Wizzair i Ryanair te ostale niskobudžetne kompanije. Dulja putovanja spomenutim OUR-ima nisu za žive ljude. Miomirisna vožnja Flixbusom od Osijeka do Muenchena mogla bi se opisati samo u feljtonu od nekoliko nastavaka. Ovako Osječanima i Slavoncima ostaje mogućnost odlaska u Budimpeštu automobilom ili vlakom preko Belog Manastira (prilično egzotična linija, koju posebno obožava urednica Mozaika).

Kraj je godine, počastite se nekim putovanjem, bar u toplice. Čujem da su posebno popularna odredišta banje u susjednoj Bosni i Hercegovini. Ponudili su odlične uvjete našim umirovljenicima, ali i povoljne novogodišnje pakete za mlade. I sam sam ove godine zaplivao u prekrasnim bazenima Banje Vrućice i usputno degustirao cicvaru i ostale specijalitete tog živopisnog kraja. Mašala!