A sada je vrijeme vratiti se normalnom životu! I jedva sam stigao na taj zrakoplov koji me prevezao do Istanbula, a sve zbog ludog argentinsko-francuskog finala, koje je trajalo i trajalo. I trajalo! Nije se bilo lako probiti kroz tisuće navijača koji su metroom putovali prema zračnoj luci jer su poput mene oko dva ujutro imali let za svoju domovinu.

Orile su se pobjedničke argentinske pjesme, a ne mogu ni zamisliti kakva bi situacija bila da je alkohol bio jeftin i lako dostupan. Gužva u međunarodnoj zračnoj luci Hamad (DOH) u Dohi bila je nevjerojatna, siroti aerodromski medo, svega se nagledao za mjesec dana nogometne ludnice. I tako je cijeli svijet te lude finalne noći otputovao iz Katara, a samo su rijetki nesretnici ostali, oni kojima su letovi pomaknuti ili više nije bilo mjesta na stotinama letova koji su napuštali tu zemlju kvalitetne nafte i loše nogometne momčadi. A ja sam osjećao olakšanje, tamo sam proveo prekrasne trenutke prateći vrhunski nogomet, finalnu utakmicu vjerojatno nikada neću zaboraviti zbog natjecanja Messija i Mbapea, savršene atmosfere i vatrometa, na kojem domaćini nisu štedjeli. Nije bilo Wi-Fija u autobusima za predstavnike medija, ali je bilo zlata svuda uokolo, bogatstva i nevjerojatne raskoši, o kojoj će se još dugo pričati. Hrvatska se pokazala u izvrsnom izdanju, treće mjesto nije mačji kašalj, naši su navijači opet bili odlični i za svaku je pohvalu što su došli unatoč skupoći. Sreo sam brojne Slavonce, ali najviše je bilo naših gastarbajtera, od Australije do Njemačke, oni su si ipak mogli više priuštiti. Velika većina našeg naroda u Kataru na sebi je imala majice s oznakom HNS-a, koje se ne mogu kupiti, pa sam pomislio da su to uglavnom dobili od igrača naše reprezentacije ili da su njihova rodbina. Bilo kako bilo, osim onih nekoliko pritvorenih navijača koji su se bavili ličenjem kamena, sve je bilo u najboljem redu. I to je sve što ću reći o Svjetskom prvenstvu u nogometu. I sportska natjecanja su turizam, ali sada se doista treba okrenuti nekim novim destinacijama, na koje biste mogli za novogodišnju noć, pa ću sada savjetovati kamo biste to mogli otputovati a da ne bude skupo!

A kako da ne bude skupo kad je sve poskupjelo, od hrane do grijanja, aviokarata i onih autobusnih!? Ono malo kuna što je možda ostalo prije novogodišnjeg prelaska na euro, treba pametno uložiti. Predlažem nekoliko destinacija, a broj jedan je – Beč! Zaplesati valcer u Beču prekrasna je stvar. Ma tko još od nas nema nekoga u tom gradu, imam osjećaj da tamo živi više ljudi s područja bivše Jugoslavije nego Austrijanaca. Najveći šušur bit će na Silvesterpfadu, na kojem se organiziraju najbolje fešte s glazbom za svačiji ukus, štandovi s hranom (posebno s kobasicima) i pićem. U ponoć ćete čuti Pummerin, poznato zvono s katedrale sv. Stjepana, koje zvoni samo u posebnim situacijama (nije poput ovih naših zvona, koja zvona i kada treba i kada ne treba). Čitam u nekim stranim novinama da se za novogodišnju noć organiziraju i kratki tečajevi valcera (s uključenim čašama pjenušca), pa možda ni to ne bi bilo loše prije novogodišnjeg vatrometa i dijeljenja praščića od marcipana.



Oni koji vole klasiku sigurno na novogodišnji dan neće propustiti novogodišnji koncert Bečkog filharmonijskog orkestra, ali na televiziji. Pretpostavljam da će ga uživo gledati samo Japanci i oni gosti i ljubitelji klasike prilično dubokog džepa koji su karte kupili prije 34 godine! Ako su živi. Ako ne želite Beč, onda krenite u Lisabon i jedite, pijte i plešite do mile volje. Kako vidim, karte iz Budimpešte su i dalje jeftine, pa nije kasno za kupnju.

Ako ste više za neko seks-odredište i blagdane s bičem, preporučujem Amsterdam, u kojem se pronađe i duhovna hrana, a crvene svjetiljke u istoimenoj se četvrti već odavno itekako njišu od mnoštva turista koji u tom zanimljivom gradu provode i Božić. Tamo noćni klubovi rade 0-24, a pronađe se i noćenje za 50 eura za dvije osobe. Treće odredište koje preporučujem obližnja je Bratislava, najbolje je otputovati s obitelji. Cijeli grad postaje velika zabava, hrana i piće su jeftini, a sadržaja ne nedostaje. Vina ove godine Slovaci imaju dovoljno, a ako ga ponestane, ostaje žestoka rakija borovička, od koje na sekundu zastaje dah, a možda i srce. Bilo kako bilo, ne ostajte kod kuće. Zahvaljujem Dohi, "shukran, Doha", a svi ostali ne propustite božićne Putničke svaštarije u subotu! Amen.