Nisam prodana duša, ali Katar i nije tako loš! Svašta su pisali mediji, a pola toga ni pas s maslom ne bi pojeo. Možda je istina da neki navijači žive u barakama, ali osim toga – Katar ima pristupačne cijene vila i apartmana ako se dobro prouči struktura organiziranog smještaja.

Smješten sam u jednoj od vila i zapanjen sam urednošću i svime što nude, od prekrasnog bazena pa sve do teretane (meni nepotrebne). Veliko natjecanje uvijek donese probleme novinarima i fotoreporterima jer se šokiraju domaćinskom nekreativnošću, ali opet, ovo nije najgore prvenstvo na kojem sam bio. Ali, krenimo redom, kako je ovo kolumna o putovanjima, neću pisati o suvremenoj mužnji deva na "nepreglednim livadama" pokraj Dohe, nego o putovanju i kakve sam sve Scile i Haribde prošao preko trnja do zvijezda. Na let Egyptaira sam se ukrcao u Budimpešti, a to znači da sam letio preko Kaira. Ono što me šokoliralo, Egyptair je postao "dry air company", odnosno pridružio se Saudiji u toj misiji i na svojim letovima ne nude alkoholna pića. To je doista bezvezno! Ako muslimani ne piju alkohol, to je u redu i tu ne vidim problem. Ako prije dugog leta želim popiti čašicu alkohola kao tonika za bolji san i nisam musliman, zašto mi je to onemogućeno? Pio sam sokove iz tetrapaka, jeo piletinu i govedinu i lagano žmiruckao. Kairo kao Kairo, ljubazni ljudi i datulje te malo prozapadnih kolačića, ali poklonu se u zube ne gleda. Obišao sam dva poslovna salona (Star Alliance Gold) Egyptaira i svagdje se dobrano pogostio. Kada sam stigao u glavni katarski grad, dobio sam sim karticu s dva gigabajta. Naravno da je to nedovoljno za duži rok, ali opet treba nadoplatiti dvadeset katarskih riala i internet radi i dalje.

Navijači iz cijeloga svijeta ponašaju se uljudno, pijanaca nema, možda pokatkad pokraj mene prođe neki nadrogirani navijač, ali sve je to ljepota doživljaja. Osjećaj biti na SP-u u nogometu je mrak i nikada se ne zaboravlja. Sa sobom sam ipak ponio neke suhomesnate proizvode i šljivovicu, naravno da me carinici nisu zaustavljali niti čačkali po koferima kao što je najavljeno u hrvatskom tisku, koji je zapravo preplašio navijače u toj mjeri da je velika većina i odustala od odlaska.



Katar ima svoje mane, ali puno više prednosti. Kao iskusnom putniku, tvrdim da se osjećam sigurno, a isto tako da SP u Ruskoj Federaciji nitko više neće nadmašiti po organiziranosti i atraktivnosti. Hayya kartica je Dohi sve što vam treba i još nije kasno da otputujete u Katar na drugi dio prvenstva, kada će se velik dio soba isprazniti, a cijene postati normalnije. Osmijeh je ono što se osjeti! To nije onaj buljokati pogled žalosne sove, nego iskren osmijeh tisuća volonterki i volontera iz cijeloga svijeta. Hayya osim besplatne trodnevne mobilne veze omogućuje besplatni gradski prijevoz, ali lagano nikako nije jer su u Dohi potrebne dobre tenisice za puno hodanja nepreglednim daljinama. A sada malo o našim navijačima. Doista u Kataru svi znaju za Hrvatsku. Za nju navijaju navijači raznih nacionalnosti i naši crveni kvadratići uvijek izazivaju poglede. Prave se selfiji, aktivira Whats up… pa i izljeve nježnosti vidjeh, nitko nikoga nije uhitio, novine su svašta pisale kako bi se dobro prodale. Ljudi su povjerovali portalima za koje članke pišu neki koji izgube svijest nakon što automobilom dođu do naplatne kućice prema Đakovu! Svjetsko se prvenstvo zahuktava, vidjet ćemo tko će proći dalje i kako će proći Modrić i vatreno društvo.

Sada idem na stadion, a kasnije ću odspavati zimski san. Ako si možete priuštiti, još nije kasno za Katar, a ako Hrvatska prođe dalje, bit će to ludnica! Veliki pozdrav iz Dohe i za sutrašnju utakmicu pripremite dovoljno čipsa, otvorite alkoholnu pipu, ispecite roštilj i naoružajte se strpljenjem. Može Hrvatska daleko, samo da se kockice poslože i da se Zlatko Dalić dobro naspava! Daj Bože!