Datum objave: 27. srpnja, 2022.
Nakon lutanja Ciprom, Maltom i Španjolskom, bilo je vrijeme da zakoračim i na Sardiniju. Rijetka je to destinacija hrvatskih turista, ali iznimno česta onih talijanskih jer upravo taj otok nudi nestvarni mir, opuštenost i krasnu klimu. Ne mogu reći da su cijene u trgovinama nešto posebno strašnije nego one u Trstu ili Milanu, ali ipak se radi o otoku, pa vrijedi uračunati i troškove transporta.
Janje u zemlji
Vlakom od zračne luke u Cagliariju do grada treba petnaestak minuta, a ta kratka vožnja stoji desetak kuna. Ono na što se morate naviknuti na Sardiniji su česta kašnjenja vlakova. Pruge baš i nisu u najboljem stanju, ali domaći narod već se naviknuo na tu prirodnu pojavu. Dakako, ne radi se o mitskim kašnjenjima kakva se događaju u organizaciji Hrvatskih željeznica, ali ipak nije čovjeku ugodno kada vječno kasni i nikada ne zna kada će točno stići. Budući da je sve opušteno i "laganinis" – nitko se posebno ne živcira, pa neću ni ja trošiti retke na nešto što se ne smatra velikim otkrićem. Doista, vrijeme je ovdje stalo. Autobusi jure vrelim asfaltom, a stotine rekreativaca i sportaša trče ulicom uz kilometarski dugu plažu. Svi sportaši čeznu za zdravim životom, tobože ne jedu slaninu i nitko ne pije punomasno mlijeko. Gricka se mrkva, jede salata, a fete nemasne šunke lagano klize na topla kukuruzna peciva… Zašto je život na Sardiniji tako kvalitetan? Osim opuštenog ozračja, vjerojatno tomu pridonosi i doista zdrava hrana koja uključuje puno ribe, jastoga, lignji i hobotnica, svinjetine te začina šafrana koji su davno donijeli Feničani. Jedu se tu i ovčji sirovi pecorino sardo i romano i netipični suhi kruh. Kušao sam i neka tipična jela poput butarige, slane delikatese od ribe, a domaćini dugo peku "carne a carraxiu" - mlado janje ili svinju zakopanu u zemlju i prekrivenu lišćem mirte ili kuhaju tjesteninu: raviole culurgiones i njoke u obliku školjaka.
Danju se pije pivo, a na Sardiniji se konzumira najviše piva po čovjeku u cijeloj Italiji, oko 60 litara u odnosu na talijanski prosjek od 29. Crna vina s otoka sadrže i do deset puta više antioksidansa od drugih vrsta (Vernaccia), a svi oni koji ne vole pivo i vino piju liker Mirto bijele ili crvene boje…
Sardinija me brzopotezno raspametila. Prekrasni bijeli pijesak zavukao mi se u nokte dok sam koračao plažom Cala Luna. Profesionalna spasilačka služba brine se da netko ne bi posrnuo, a redovito i zviždi, pa sam se znao štrecnuti pri pomisli da policajci možda trče za nekim lopovom koji je ukrao mobitel na plaži. Ali ništa, nema na Sardiniji baš puno kriminala. Za one koji baš i ne vole plaže ili su alergični na sunce i vodu, vrijedi posjetiti planine i doline, Nacionalni park Asinara, Muzej koralja, pustinju ili pak fotografirati divlje konje i ružičaste plamence. A ja ću se vratiti na plaže kojih je mnogo jer Sardinija ima dvije tisuće kilometara obale. Preporučio bih Calu Goloritze‘, koja nema kafića, ali ima tišinu, čisto hladnije more i tirkizno nebo. Su Giudeu je jedna od najvećih plaža na jugu i okružuju je dvadesetmetarske dine, a u blizini su i plaže Porto Campana i Colonia.
Mala Sahara
Prinčeva je plaža (područje Costa Smeralda) ime dobila po princu Aga Khanu, a Porto Giunco nalazi se nedaleko od gradića Villasimusa udaljenog četrdesetak kilometara od Cagliarija. U obližnjem jezeru Notteri mogu se vidjeti ružičasti plamenci!
Na Sardiniji se nalazi Mala Sahara (veća od naših Đurđevačkih pijesaka) s najvišim pješčanim dinama u Europi, a strogo je zabranjena krađa pijeska! Znate i sami da je npr. filipinski Boracay zabranio krađu pijeska s plaže i uveo velike kazne za prekršitelje. Turisti vole neke jeftine suvenire, a pijesak je još i besplatan! Sardinija je bogata i divljim konjima, albino magarcima i dupinima. Divlji su konji poput ponija (iako to nisu) i takvi su oduvijek, slobodno pasu i zabranjeno ih je gnjaviti i hraniti. Albino magarci Asinara potomci su bijelih magaraca koji su dovezeni iz Egipta tijekom 19. stoljeća.
I dok su mnogi pekli i kuhali sardinijske specijalitete, ja sam se u predvečerje odmarao u hladovini prekrasnog apartmana pijuckajući bijeli Mirto. Nekada čovjeku dođe da malo bude sam sa sobom, pomislio sam dok mi je bijeli sardinijski pijesak i dalje svjetlucao na nožnim prstima.