Božić donosi radost, otkad je svijeta i vijeka. Dok neki sveto vrijeme provode s obitelji i gotovo ne izlaze iz kuća, drugima su milija putovanja, upoznavanje nekih drugih božićnih običaja i kulinarskih specijaliteta. Kolači se već svagdje ionako peku, pečenke su odavno rezervirane, a dimljene kobasice strpljivo podnose dim i hladnoću. Klasično, šarani su poskupjeli (pijani još više) jer za Badnjak treba dobro zaraditi, a o bakalaru neću puno jer se u Slavoniji rijetko sprema, osim možda "na bijelo". Obličja te osušene ribe klasično krase interijer mnogih naših trgovina i podsjećaju me, onako u posudi, na ikebanu ili bar neku umjetničku instalaciju konceptualnog umjetnika.

Svaki narod ovo najljepše doba godine proslavlja na svoj način. Tri sam godine živio u Ukrajini i dobro se sjećam da je jedan od tradicionalnih ukrasa na krispanu – paukova mreža. Kako priča kaže, jedna siromašna obitelj nije imala čime ukrasiti bor, pa su ga na božićno jutro pronašli isprepletenog paukovim mrežama koje su se na suncu pretvarale u srebro i zlato. U ovo doba, uglavnom sa snijegom i ledom, ljudi se u predvečerje okupljaju na ulici i pjevaju božićne pjesme. Za to vrijeme, dok Ukrajinci pjevaju, Japanci pod utjecajem američkog KFC-a grickaju prženu piletinu (kampanja Kentucky for Christmas iz 1974.), a Nijemci i Amerikanci među granama okićene jele traže božićne krastavce, a tko ih prvi nađe, uvijek dobije posebnu nagradu. U Kataloniji još od 18. stoljeća uz jaslice stavljaju keramičke figure El Caganer. Slikovito, na njima su osobe koje obavljaju veliku nuždu, a tradicionalna figura prikazuje katalonskog seljaka s crvenom kapom kako čuči, spuštenih hlača i gole stražnjice.

Ne moram ni spominjati kako su brojne poznate osobe završile na figurici, od nogometaša (Modrićevu još nisam vidio) pa do političara. Nešto slično rade Rusi sa svojim matrjoškama, ali u puno nevinijem položaju pa su na njima oslikani i Ronaldo i Putin i Modrić, obučeni - naravno! Amerikanci ne kite samo bor, već i dvorište i ulicu, a "mršavi" Djed Mraz se spušta kroz dimnjak. Englezi grickaju puricu i slade se božićnim pudingom i torticama od prhkoga tijesta punjenim suhim voćem, a i međusobno se ljube kada se nađu ispod grančice imele. U Švedskoj slavlje započinje na Badnjak ujutro, kada doručkuju kašu od riže s cimetom. Podijele se pokloni, a onda svi zajedno plešu oko bora i pjevaju. I kod nas neki pjevaju i plešu oko bora, ali nakon poprilične konzumacije alkoholnih pića, međutim ovo je fina kolumna, pa nećemo o tome. Ako se u ovo vrijeme nađete u Meksiku, na vrata će vam pokucati čestitari, a u Australiji Djed Mraz u krznom obrubljenim kratkim hlačicama i u sunčanim naočalama.



Dana 23.prosinca u meksičkom gradu Oaxaca događa se festival La Noche de rábanos ili Noć rotkvica. Građani izlažu rotkvice izrezbarene u božićne likove koje poprime oblike Isusa, Josipa i Marije i mnogih drugih. U Rusiji se Božić kao i u drugim većinom pravoslavnim državama slavi 7. siječnja prema julijanskom kalendaru. Jedu se mandarine i fini crni kruh, a u pauzi pije votka ili slatko vino. Za Božić sam mislio u Betlehem, ali sam morao odustati jer je Izrael opet zatvorio svoje granice za strance. Naravno da se u Izraelu Božić ne slavi, ali budući da je Betlehem mjesto posebnog značenja za kršćanstvo, pojavljuju se predstavnici mnogih crkava, od Protestantske, Katoličke, Pravoslavne, Koptske pa i Armenske.

Dragi čitatelji, ma koje vjeroispovijesti bili, sretan vam Božić. Krasno ga provedite uz obitelj i prijatelje, a ako uhvatite vremena, nekamo i otputujte. Ho–ho–ho!