Nedostaju mi stari vlakovi, oni koji bukom tjeraju gavrane i vrane s grana te iza kojih gust dim ostaje još kilometrima daleko. Nedostaje mi i čaj u vlaku, fina kava u staklenim šalicama s metalnim okvirom, ledena votkica prije spavanja u toplim vagonima za spavanje grijanim na ugljen te pečena piletina s češnjakom u društvu slučajnih, uglavnom neobičnih, suputnika.



Dok sam prijašnjih godina (baš nekako u ovo doba) putovao ruskim prugama bez svojeg voznog reda, baš sam uživao. Uživao sam i u za mene iznenadnim stajanjima tih vlakova, iskakanju na škripavi snijeg iz visokog vagona sovjetske proizvodnje i neobaveznim razgovorima sa svježe našminkanim i namirisanim bucmastim kondukterkama popraćenima lavežom pasa lutalica. Uvijek je tu pala i poneka smrznuta fotografija za sjećanje. To su bili vlakovi u snijegu, to su bila putovanja koja su trajala nekoliko dana, nešto što se teško zaboravlja. Rusija je velika zemlja, a putovanje vlakom uvijek dobro dođe kako bi se čovjek malo odmorio od svega, zastao i razmislio. Vrijeme provedeno u vlaku je vakuum, izoliranost od svega, uglavnom i od signala mobitela, koji se znao stidljivo pojaviti kada bismo protutnjali nekim u bijelo zavijenim gradićem, ali je jednako stidljivo nestajao i nije ga bilo minutama ili satima. Putovanje željeznicom nekada je bilo pravi doživljaj, nešto što putovanje autobusom nikada nije dosegnulo. I neće. Zbog svega toga jedva čekam da sve ovo prođe. Netko se opasno poigrava našim životima ne dajući nam živjeti ono što volimo. Nekada su nas za ulazak u neke zemlje zaustavljale vize i politički sustavi, a sada suludi PCR testovi, cijepljenja u nekoliko doza, COVID potvrde… Toliko se toga nakupilo da je sve teže nazvati se putnikom. Ali još uvijek postojimo i putujemo tamo gdje možemo i nikada nećemo odustati. Dok sam jutros ispijao svoju prvu "terapiju" - jabukovaču ispečenu u kazanu susjeda Andrije - s radija je stigla vijest da će se ove godine samo desetak posto pučanstva odlučiti na zimovanje, oni najhrabriji. I skijanja su postala velik rizik, baš kao i sve u čemu uživamo. Zabrinjava me što ćemo onda s tolikim sarmama kada ih nećemo moći ponijeti u inozemstvo. Meni su, prema starom dobrom običaju, opet ukinuli tucet letova pa mi preostaje potraga za novima jer bar dio siječnja želim provesti negdje na toploj plaži uz plave koktele, pjev sirena i zubatih riba.



Kako sam ovotjedno obraćanje počeo vlakovima, nastavio bih u istom tonu. Vjerojatno ne pratite internetsku stranicu Hrvatskih željeznica iako se tamo može pročitati dosta poučnog štiva i zanimljivih akcija. Tako sam stidljivo, poput signala mobitela na pustim ruskim željezničkim postajama, doznao o raznim popustima koje tijekom prosinca nude svojim putnicima. Osim što je počeo vrijediti novi red vožnje vlakova, što traži zaseban tekst, daju pedeset posto popusta putnicima koji će petkom, subotom i nedjeljom putovati na Advent u Zagrebu iz bilo kojeg kolodvora/postaja u državi, a mogu se kupiti isključivo na blagajnama HŽPP-a (logično, osim onog zagrebačkog) i u vlaku. Ne zaboravite da u povratku "adventsku" kartu za vlak treba ovjeriti pečatom organizatora (ili na HŽ-ovu infopultu), tj. valjda u Centru za posjetitelje Turističke zajednice grada Zagreba, na Jelačićevu trgu. Znate i sami da ništa nema bez pečata, pa prije fuliranja i uživanja u zagrebačkom Adventu nabavite pečat na karti za vlak! Slični uvjeti (osim što je ovdje riječ o popustu od 40 posto) vrijede i za Advent u Bjelovaru, s klizalištem, koji će trajati do 16. siječnja. Čak do 31. svibnja nastupajuće godine za putovanja na izravnim relacijama od Zagreba preba obalnim destinacijama vrijede akcijske cijene. Tako za jednosmjerna putovanja iz metropole do Rijeke treba platiti 65 kuna, do Šibenika stotku, do Splita 120, a do Pule 80 kuna. Karte koje se kupuju aplikacijom i na web-sučelju dodatno su snižene za punih pet posto! Ne zaboravite da se karte kupljene po tim cijenama ne mogu vratiti. Ono što bi vam moglo izazvati šok jest da su vlakovi na jadranskim relacijama toliko rijetki da ih možete nabrojiti na prste jedne ruke. Ali pustimo sada naše intrigantne vlakove, jabukovača bi mi se mogla ugrijati.

Vrijeme adventskih fantazija je došlo! Dobro došli u klub!