Dok u Hrvatskoj sama pomisao na vožnju muzejskim vlakovima Hrvatskih željeznica nama donosi mrak na oči, a japanskim turistima radost, u okolnim i razvijenijim zemljama - baš suprotno! Nacionalne se željeznice trude putnicima omogućiti brojne pogodnosti i privući ih akcijskim cijenama.

Nikada od Hrvatskih željeznica nisam doživio da mi u ljetnim mjesecima poklone bocu hladne vode nakon putovanja u Osijek ili Zagreb, kao što to čini, na primjer, MAV - Mađarske željeznice. Nedavno sam se IC vlakom vraćao iz Budimpešte u Pečuh, a na odredištu nas je dočekao pravi toplinski udar. Djelatnice MAV-a dijelile su hladnu vodu i osmijehe, nevjerojatan poklon koji je toga trenutka vrijedio zlata. Mađari se nisu čudili, a ja jesam. Došla su vremena kada rijetko tko nešto daje, svi uzimaju, i to iznimno lukavo, a o državnim poduzećima bolje da ne govorim. Jedno lijepo iskustvo vrijedno spomena u ovoj putničkoj kolumni!

Jeste li ikada pokušali kupiti međunarodnu kartu za vlak na stranicama HŽ-a ili se možda samo zanimali za neke linije? Ako ste pokušali, vjerojatno ste ostali šokirani, jer za provjeru međunarodnih linija u Hrvatskoj trebate otvoriti online stranicu njemačkog Deutsche Bahna (bahn.com) i znati neki strani jezik. Lijepo su na stranici međunarodnog prijevoza na hrvatskom navedene sve povlastice za putovanje u Austriju, Njemačku, Češku, Sloveniju, Italiju, Švicarsku i Mađarsku, ali kada treba kupiti kartu, drveni je šalter kod Hrvatskih željeznica još uvijek zakon, jer kupnje karata nema online! Karte se mogu kupiti na međunarodnim blagajnama većih kolodvora, ali imaju čudno radno vrijeme. U Osijeku je tako najbolje kupiti povratnu kartu do Pečuha s 30 posto popusta za jednosmjerna putovanja i 60 posto popusta za povratna, a onda dalje dvojezičnom aplikacijom MAV jer nudi i akcijske ponude. Tako sam kupovao jeftine karte iz Budimpešte za Bukurešt, a tako se za desetak eura tijekom akcija može kupiti i karta do Beča! Ako ste putnik vičan željeznici, tu aplikaciju doista morate imati, jer je sjajna, a putničku ispravu ne morate printati, nego je samo iz aplikacije pokažete kondukteru, koji skenira QR kod i to je to. Cijene prijevoza željeznicom u Mađarskoj su iznimno povoljne, imaju puno povlastica za svoje državljane, ali i za strance koji kupe paket Hungary Card. I sam sam vlasnik paketa, koji sam platio nešto više od dvjesto kuna, a omogućuje mi brojne popuste, do čak 50 posto, pri kupnji karata za vlak, autobus, javni prijevoz, ali i na bazenima i u hotelima.

Kad smo već kod međunarodnih putovanja iz Hrvatske, ona prema Beogradu i dalje nisu omogućena, a i kada budu, putnici će se opet šokirati, jer je nedavno smanjena dopuštena brzina vlakova između nekih naselja na pruzi od Zagreba do Vinkovaca. Ne znam čije željeznice koče, ali je potpuno suludo da toliko dugo ne prometuju putnički vlakovi na tako važnoj relaciji, žili kucavici kojom se odvija transport dalje prema Bugarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Grčkoj!



Često pišem o prvom razredu vlakova, u kojem često putujem. Naravno da se razlikuje od zemlje do zemlje, ali je kod nas (prema mojem skromnom mišljenju) potpuno izjednačen s drugim razredom. Doduše, plaća se dodatak od 50 posto cijene drugog razreda, a i rijetki su ti koji plaćaju, jer se većina, kako sam uočio, vozi "mukte", posebice na relaciji Zagreb - Koprivnica. Nemam ništa protiv, ali onda neka dopuste da se svi voze besplatno, a ne samo privilegirani ćate iz Koprivnice s radnom adresom u Zagrebu s mjesečnom kartom drugog razreda u džepu. Što se udobnosti tiče, nešto je mekše u prvom razredu, ali s obzirom na razliku u cijeni, nije isplativo, osim vikendom, kada je vlak pun puncat. Vagon-restorani na našim su tračnicama nevidljivi i prava je šteta što se taj pogon ne modernizira i uvede neki muzejski jelovnik. Takve vagone imaju vlakovi Austrije, Njemačke i pravi je užitak piti kavicu i čitati novine dok ispred nas stol ukrašava neuveli cvjetić ili neka plastična replika aranžmana, tipična za ukrajinske i ruske vlakove.

Zanimljiv je način plaćanja u takvim vagon-restoranima koji prolaze kroz nekoliko zemalja. Moguće je platiti valutama tih zemalja i eurima, a rijetko primaju kreditne kartice, draža im je gotovina. Koliko god platili više, uvijek je to jeftinije od pića ili hamburgera na korzu, osim ako se putuje luksuznim privatnim vlakovima, koji su nekada vozili od Pariza do Istanbula, pa i našim prugama.