Jutro u Slavoniji nakon dolaska s dalekog putovanja najbolje je provesti u krevetu i probuditi se npr. za ručak. Čovjeku je potrebno nekoliko dana kako bi profunkcionirao i prilagodio se podneblju i novom vremenu. Vremenska razlika od čak sedam sati, dolazak iz Japana nakon 24 sata putovanja - našem tijelu čini velik problem.

U nekakvoj je vrsti bunila, baš kao što sam i sam, pa je puno bolje da neko vrijeme ne komuniciram previše s ljudima i da stanem na loptu sa svim planovima i fizičkim aktivnostima. A kada pogledam unatrag, prekrasno je sjetiti se lijepih trenutaka koje sam doživio tijekom trotjednog boravka u Zemlji Izlazećeg Sunca. Hrvatski sportaši su u Tokiju napravili velik uspjeh. Bilo je lijepo i teško, bilo je suza radosnica, veselja i tuge. Bilo je svega. Medalju bi trebalo dati svima koji su sudjelovali u "predstavi" i svakodnevno prolazili kroz desetke raznih COVID provjera i gluposti! Lijepo pamtimo, loše zaboravljamo! A kad se sportaši i novinari vrate kući, tek onda shvate koliko je Japan zapravo zemlja ljubaznih i dragih ljudi. Takvu ljubaznost u Hrvatskoj nećete doživjeti i već kada sam kročio na mađarsko tlo (jer mi je let iz Tokija bio preko Pariza i Amsterdama do Budimpešte), osjetio sam omaglicu od ljudske gluposti koja će me uskoro dočekati, a tako je i bilo. Ubrzo sam se suočio s neljubaznošću u trgovini i na željezničkoj postaji Kelenfeld. Urezan u pamćenje ostat će trenutak kada je prilikom ulaska u Zračnu luku Haneda kordon japanske omladine pozdravljao sve goste koji su odlazili na čekiranje i predaju prtljage. Uživajući u sreći i veselju, držali su transparente: Dođite opet, Hvala vam, Vidimo se uskoro… Takva gesta razgali i najtvrđa srca pa sam u šoku detektivskim krajičkom oka vidio neke turske sportaše da puštaju poneku suzu radosnicu, a i sam sam jedva izdržao da ne zaplačem. I na kraju krajeva, ova čudna Olimpijada doista će ostati nezaboravna, a iskustvo koje mi je donijela nema cijenu, pa ovaj mali hommage shvatite kao moj mali doprinos olimpijskom duhu. Svakako moram spomenuti tokijske kolege i vrhunske profesionalce te "supatnike": Vinka Kneževića iz HOO-a, Igora Kralja, Damira Senčara, Juru Ozmeca, Robertina Šalinovića i Ivanu Janković. Sajonara, Japan!

Nešto vrijedno spomena je da Hrvatska ima nove osobne iskaznice. Od početka mjeseca zaprimaju se zahtjevi za izdavanje elektroničkih iskaznica druge generacije, koje sadržavaju biometriju nositelja. Nova je i cijena u redovitom postupku - stotinu kuna, a u ubrzanom puno više. Ono što je bitno za nas putnike i ljubitelje putovanja jest da nova osobna postaje biometrijska isprava i ima status putne isprave na području Europske unije i jednakovrijedna je putovnici. To za nas znači brži prolazak graničnih kontrola, a konačno se objedinjuje sa zdravstvenom iskaznicom pa nećemo morati imati posebnu zdravstvenu iskaznicu jer će matični broj osiguranika biti otisnut na njoj i pohranjen na čipu. Stare osobne i one kojima je istekao rok - i dalje vrijede, najduže 30 dana nakon proglašenja prestanka pandemije koronavirusa.



Prestanak pandemije nije oglašen pa se ne morate žuriti podnositi zahtjev za novu osobnu iskaznicu, osim ako vam treba za putovanje, a ne da vam se trošiti puno više novca za putovnicu. Što se tiče procedure ishođenja isprave, i dalje je na razini ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dođeš, dobiješ uplatnicu, odeš platiti pa se vratiš s jednom fotografijom itd. Kladim se da će vam se postupak svidjeti, posebice ako ste ljubitelj retrostila i socrealizma!

A za kraj, opet poslastica! U sezoni kiselih krastavaca lansirana je vijest da je Hrvatska nominirana pridružiti se Programu izuzeća od viza za ulazak u SAD (a što smo radili do sada?). Zahvalio je eminentni hrvatski državni vrh, a ja opet postavljam pitanje: Kada će točno američke vize biti ukinute? Jer još samo Rumunjskoj, Bugarskoj, Cipru i Hrvatsoj Amerikanci nisu ukinuli vize. Narode moj, šećer na kraju!