Datum objave: 15. travnja, 2021.
Bilo je gluho doba noći! Probudio me hrapavi glas rumunjskog policajca koji me zamolio da mu predam putovnicu. Iako sam u dva i i nešto ujutro obično umoran ili mamuran, što od ića ili pića, brzo sam se iz sna o slonovima i žirafama vratio u vagon 411 na prvi kolosijek graničnog željezničkog kolodvora Curtici.
Ta još sam u Rumunjskoj, policajac je samo “provukao” putovnicu i otišao bez pozdrava. Inače, neljubaznost i ponašanje policajaca, carinika i ostalih službenika diljem Balkana i u bivšim komunističkim državama - uglavnom su ostali isti s jedinom iznimkom onih slovenskih! Zaključao sam vrata svojeg karipski toplog kupea brzog vlaka Bukurešt - Budimpešta - Beč, pokrio se plahtom i ubrzo opet zaspao.
Brkati pas
Neka arhivska zviždaljka otpravnika vlakova mađarskog graničnog kolodvora Lokoshaza opet me probudila da sam umalo pao s ležaja 56. Opet me bude nakon sat vremena spavanja, a u to doba se najslađe sanja uz proljetnu kišu koja je lupala u stakla. Upalio sam svjetlo, otvorio limenku malog Heinekena koje pijem samo u izvanrednim situacijama i čekao novo prikazanje mađarskih snaga reda. A onda, pojavila se Ona s velikom baterijom i malim uređajem za skeniranje putovnica. Sve je trajalo dvije minute, a slasno i glasno me onjušio i omanji te na prvi pogled malo više brkati pas kojeg su također probudili da zaradi doručak! Konačno sam mogao ispiti pivo do kraja i spavati snom pravednika sve do prvih obrisa daleke Budimpešte, u koju smo stigli s desetak minuta zakašnjenja ili točno u pet ujutro. Iako vam se možda u prvi mah moja priča u doba korone čini naturalistička i bez kvasca, takva je u tančine. Doista sam želio provesti četiri dana u Bukureštu, jer sam znao da za ulazak u Rumunjsku nije potreban PCR test, baš kao ni za Mađarsku. U međuvremenu su Rumunji također uveli obvezu pokazivanja testa ili desetodnevnu karantenu, ali ja sam još prošao po starom. Tako sam automobilom doputovao do Mohača preko graničnog prijelaza Udvar koji je jedan od rijetkih otvoren za međunarodni promet između Hrvatske i Mađarske. Automobil tamo možete besplatno parkirati sada u vrijeme pandemije. Autobusom Volanbusza sam za 1905 forinti uz 50 posto popusta kao vlasnik Hungary Carda (uz online kupnju) otputovao u Budimpeštu. Nastavak putovanja do Bukurešta je jednostavan jer nekoliko izravnih vlakova povezuju dnevno ta dva glavna grada. Rezervacija i sjedeće mjesto u IC brzom vlaku stoji 9468 HUF, ili 26,30 eura (START Europa), ako se kupuje preko izvrsne online aplikacije MAV - Mađarskih željeznica koja za razliku od aplikacije Hrvatskih željeznica omogućuje kupnju međunarodnih karata. Ono što nisam mogao platiti online je ležaj u spavaćim kolima. Taj se dodatak lako kupi na međunarodnoj blagajni kolodvora Budapest Keleti za 20 eura u jednom smjeru i uključuje posteljinu bez papuča i higijenskog pribora kakav se nekoć dobivao i u vlaku Zagreb - Venezia SL uz bočicu mineralne vode i osmijeh beogradske kondukterke jer je vlak polazio iz Beograda.
Pariz Istoka
Ovo “brzi vlak” je pravi paradoks, jer vlak preko Transilvanije prilično šepa pa ukupna vožnja traje nešto manje od 16 sati. Zamislite da je riječ o običnom vlaku, putovao bi kao Transsibirska željeznica… Duga putovanja vlakom nisu za svakoga i ne preporučujem ih svakome, posebice putnicima sa zdravstvenim tegobama, jer ležajevi znaju biti neudobni. Iza mene je puno takvih putovanja pa se za njih i sada lako odlučujem. Iako sam o rumunjskim vlakovima čuo strašne priče, bar ovi međunarodni voze normalno. U kupeima se, kada se vučemo Transilvanijom, ne pojavljuju drakule i vampiri, sve je uredno i čisto, a kondukteri obično uz rumunjski govore tri najvažnije riječi engleskoga jezika: “yes”, “no” i “goodbye”! A kada se vlak zaustavi na kolodvoru Bukurešt Nord, tada Pariz Istoka pokaže svu svoju čar. Ali to je tema moje sljedeće kolumne jer u tom gradu čovjek može svašta doživjeti. Zato, planirajte svoja putovanja. Mnoge zemlje labave s uvjetima ulaska pa redovito, putnici naši, pratite ponude kako bi reagirali na vrijeme i kupili ljetovanje za bagatelu.Gdje sam ono stao, ah da, Mohač. I onda dalje lagano i kišno automobilom prema Belom Manastiru i Osijeku. Za ulazak u Hrvatsku potreban je test pa se organizirajte na vrijeme jer je dobra organizacija - pola putovanja! I ništa ljepšeg od naših namiješenih graničnih policajaca pri ulasku u domovinu. Ma, ponosan sam!