Božići dolaze! Već prošlog su mjeseca Brazilci masno plaćali umjetne borove i kupovali kuglice iz Kine. I ne samo oni, cijeli je svijet zahvatila umjetna božićna groznica, pa i u onim državama u kojima se slavi 7. siječnja, prema julijanskom kalendaru (Rusija, Ukrajina, Makedonija…), ili uopće ne slavi (komunistička Kina).

Naravno, groznica se uglavnom odnosi na internetski shopping jer je velik dio zemaljske kugle i dalje zaražen koronavirusom, pa ne postoji putna groznica kao proteklih godina. Nekad je ovo vrijeme bilo idealno za šetnju adventskom Budimpeštom, Bratislavom, Bečom, pa ako baš hoćete - i Zagrebom. Prepuni su autobusi vozili naše građane kako bi uživali u čaju s okusom cimeta, kuhanom vilanjskom vinu (iz mađarskog sela Villany), pečenim ljutim kobasicama, božićnim kolačima i izlozima trgovina punim sniženja. Sklapala su se nova prijateljstva, nicale su nove ljubavi i padali prvi poljupci uz hrskave slane perece ispred bečkog Stephansdoma. Da, da, sve se to događalo.I sada ove retke pišem kao da imam stotinu godina, a jako dobro znate da sam baš u cvijetu mladosti. Kod mene je za Božić uvijek bilo posebno živo. Na Badnjak se na ražnju okretala pečenica, otac Velemir je, kušajući domaće vino od noje, pazio da se prasetu dobro zažare uši, a za to vrijeme je u toploj kuhinji majka Vjekoslava sa sestrom Julom (inače vrsnom kuharicom), koja je za tu priliku potegla vlakom čak iz Osijeka - pekla najfinije božićne kolače na svijetu, od kojih posebno pamtim čupavce s puno kokosa. Siguran sam da je tako i u vašim domovima, pamte se božićni mirisi i boje djetinjstva, intrigantni trag likera ili finog vina na nepcu ili možda slatkih i skupih velikih naranči iz Grčke koje se danas teško nalaze na policama naših trgovina koje sada prodaju neke trećerazredne i žilave, valjda zbog povoljne nabavne cijene i masne zarade! Mnoštvo je raznih božićnih običaja koje sam doživio putujući svijetom. Ne jedu baš svi božićnu puricu ili njuškaju miris pravog krispana u kutovima svojih dnevnih soba. Dok se mnogim slavonskim sokacima na Badnjak sudaraju "položaji" koji čestitaju domaćinima blagdane i za to bivaju nagrađeni novcem, jabukama i rakijicom te posipani žitom, ječmom i kukuruzom, Englezi čarape vješaju na rubove kreveta ili na dimnjak, gdje im Djed Mraz ostavlja darove koji se otvaraju na Božić baš dok slušaju govor kraljevske obitelji. Pritom ližu božićni puding od šljiva dok su im vrata okićena vjenčićima imele. Božićno slavlje u Švedskoj započinje 13. prosinca, na Sv. Luciju. Taj dan u zoru najmlađa kći u obitelji odijeva bijelu haljinu te na glavi nosi krunu sa svijećama i budi roditelje i poslužuje ih Lucijinim kruhom i kavom. Božićno drvce na Badnjak ukrašavaju jabukama, patuljcima i zastavicama te jedu sušeni bakalar, paprenjake u obliku srca (pepparkakor) i obilno piju Julmust, samo švedski sirup zbog kojeg pada prodaja Coca-Cole u vrijeme Božića kada tradicionalno gledaju crtiće s Pajom Patkom.Francuzi cipele ostavljaju pokraj kamina, pokloni se stavljaju u njih ili vješaju na borove pokraj kojih se uglavnom nalaze jaslice s glinenim figuricama. Slade se čokoladnom tortom La Buche de Noel u obliku grane drveta i pečenom guskom, kamenicama, puricom s kestenima i paštetom od guščje ili pačje jetrice, ovisno o regiji u kojoj žive. Hranu nakon večere ostavljaju na stolu u slučaju da se pojavi Djevica Marija, što se do sada još nije dogodilo?!Kinezi teoretski ne slave Božić iako ima veze sa zvijezdama, ali uživaju u svemu što je američko. Tako bjesomučno njihovim supermarketima odzvanjanju američke božićne pjesme iako uopće ne razumiju što Ameri pjevaju, bitna je melodija. Kada sam živio u Pekingu, to je bilo najtragikomičnije razdoblje mojeg života kojeg se rado prisjećam.I tako bih mogao još puno i puno, ali nema mjesta. Još samo da spomenem Ukrajinu, u kojoj se za Božić na trgovima okupljaju ljudi i pjevaju božićne pjesme, a Rusi ipak najviše slave Novu godinu, koja se provodi burno s puno autentične hrane, kavijara, haringe, jesetre i vrhunske votke. Božić, pak, provode mirno u krugu obitelji, jedu mandarine i sjećaju se lijepih trenutaka. Jednog prošlog 31. prosinca sam sa svojim moskovskim društvo želio dočekati novo ljeto na Crvenom trgu, ali su nas golobradi vojnici/stražari otjerali i svim okupljenim narodima brutalno megafonom naređivali da se raziđu što prije! Ni Božić ni doček ne može omekšati tvrde ljudske duše. I na kraju, želim vam puno snijega i radosti. I bez obzira na to koji Božić slavite, neka vam je sretan!