Rujan nikada nije bio lagan mjesec. Završavaju ljetovanja osvježena praznim novčanicima, kreće se u školu, vrijeme je za nove početke i rastanke, poskupljenja, ispunjenja obećanja, kupnju traktora, branje sočnih jesenskih plodova i topliju odjeću.

U normalna vremena sredinom rujna nastupala su pojeftinjenja aviokarata, planiranje zimovanja, pa čak i dočeka Nove godine, jer je taj obred nekada doista bio važan i svečan te dobro isplaniran. Nova se nije dočekivala na tužnom proplanku u riflama pokraj žalosne vrbe, nego u finim restoranima i hotelima uz salonke na nogama i neizostavni pjenušac Bakarska vodica, ili možda Navipov Milion. Ah, da, tako je to bilo, a sada je nastupio neki novi rujan kakvog nitko ne poznaje i ne zna kakva sve iznenađenja donosi. Negativna – ako sudimo prema njegovom prvom danu, jer je pozitivnog sve manje.


Mađarska nas je proglasila crvenima i zatvorila većinu graničnih prijelaza, osim dva cestovna. Za divno čudo, voze i vlakovi, ali kod Mađara ipak ne možemo, ako se ne radi o tranzitu u neku drugu zemlju (u roku od 24 sata), ili o poslovnom putovanju s dokazom. Testovi za takve prelaske za sada nisu potrebni, a izuzetno me zaboljela duša jer više ne mogu u shopping, ali preživio sam i veće katastrofe! Do zračne luke u Budimpešti može se, zrakoplovi lete, tokajac se pije, ali i kajsijevača. Sve u svemu, i nije tako loše u ovo vrijeme pandemije.
Kada je međunarodni autobusni promet u pitanju, riječ katastrofa zvuči dosta blago. Izoliranost dolazi do izražaja, ne smije se putovati u okolne zemlje, klima je ledena, a srca tvrda. Nitko tu više ne razumije zašto netko nekomu zatvara granice, tj. prema kojim kriterijima. Čini mi se da je došla jal i da Hrvatskoj turistički konkurentne zemlje žele zlo. Sve smo to već vidjeli, ništa me ne čudi, jer je riječ prijateljstvo najlakše napisati na papiru. U životu to uglavnom tako ne izgleda, jer još uvijek ne znam koje su naše prijateljske zemlje u svijetu interesa i zapravo - imamo li ih?! Za početak, izbrojite svoje prave prijatelje i sve će vam biti jasno!
Kad sam već spomenuo poskupljenja, uvijek se razveselim vijesti iz Hrvatske pošte koja od hrvatske samostalnosti oduševljava svojim novotarijama, vrućim idejama i rasprodajom sakristijske literature u poštama. I kao putnici njihove usluge često koristimo, prisiljeni smo da nekad nešto naručimo i preko interneta iz Kine, SAD-a, ili Hong Konga. Za početak pošta je povisila cijenu poštarine za pisma, povratnice i pakete u Hrvatskoj, a već je najavljeno da će se od 1. srpnja 2021. na pakete poslane iz država koje nisu u EU-u paketu u vrijednosti manjoj od 160 kuna plaćati PDV od 25 posto, koji će biti zaračunat izravno prodavatelju robe. O tome se dugo šuškalo u Ministarstvu financija i Poreznoj upravi koji napominju da se radi o direktivama EU-a kojima se žele osigurati ravnopravni uvjeti poslovanja za naše poduzetnike. Vjerovali ili ne, i kada zbroje taj PDV, opet će proizvodi iz Kine biti jeftiniji nego naši, pa to neće omesti kupce. Pitam se, pitam se – tko smišlja sve te bezvezarije i ljudima komplicira živote kada ima mnogo važnijih stvari o kojima treba raspravljati i provoditi riječi u djela! Ali, dosta o knjiškim moljcima i uhljebima, jer će ih biti dok je svijeta i vijeka.

I nakon svih ovih tužnih vijesti ne mogu prešutjeti prekrasno proveden vikend u našem slavonskom Iloku na Noći vina, gdje je uz finu kapljicu teklo i prijateljstvo i fina hrana. Iločki podrumi organizirali su hvalevrijednu manifestaciju na kojoj se uz sve epidemiološke mjere moglo dobro zabaviti, baš kao u neka dobra, stara vremena. O Principovcu da i ne pričam, izlet je bio lijek za moj napaćeni organizam. Odmah se projurilo i do Aurea festa u Požegi, na večer džeza. Uz omiljene pjesme, sladio sam se kreativnim sladoledom slastičarnice Aroma na samom trgu i maštao o Karibima, Vijetnamu, i plažama Australije. Da nemamo maštu, već bismo poludjeli! Tko rano rani, dvije sreće grabi, pa sam već u ponedjeljak, u 6.30 ujutro, s prvim beračima koračao vinogradima Feravina koji su počeli ovogodišnju berbu grožđa. Dobro mi je za doručak došao njihov pjenušac Grasecco Extra Brut iz 2018. Inače ne doručkujem pjenušac, ali što se mora - nije teško. Njihova dobra vila Jenette Šimić dobro nas je ugostila i učinila sve da se osjećamo doista dobrodošli i lijepo. Doista, nije baš sve tako crno ovoga rujna, pa iz svakoga dana treba izvući najbolje.Ali, teška su vremena, prijatelju moj, đavo ih odnio!