Datum objave: 7. kolovoza, 2020.
Moj jadranski odmor je završio! U nedostatku mogućih letova prema dalekim destinacijama, zbog nepovoljne epidemiološke situacije, ovo ljeto sam odlučio provoditi na mjestima koja su mirna, baštinom potkovana, autohtona i ne baš previše razvikana. Jedno od takvih mjesta je Stari Grad (ili, kako ga domaći zovu - Stori Grod, a užu gradsku jezgru Paiz) na našem najsunčanijem otoku, Hvaru. Uvijek skup otok, a sada donekle pristupačan svekolikom puku, ima što ponuditi. Prvotno sam svoje putovanje bukirao kao let kompanijom Croatia Airlines od Osijeka do Splita, ali zbog njihove promjene vremena leta napravio sam malu preinaku. Letio sam kompanijom Trade Air od Osijeka do Zagreba, a onda se nešto poslije, nakon lijepih druženja u metropoli, ukrcao u zrakoplov Zagreb - Split.
Aplikacija za trajekt
Uz paklene vrućine, dakako. Prvi let koji inače subvencionira hrvatska država bio je točan u sekundu, ali zar doista ta kompanija nema novca da svoje putnike počasti bar jednom čašom obične vode, koju doista zaslužuju? Nekad bilo, a sad se spominjalo jer se dobro sjećam da sam davno i još davnije spomenutom kompanijom letio od Dubrovnika do Osijeka preko Rijeke i Zagreba ili obrnuto, a vodu nam je s lijepim osmijehom nudila simpatična stjuardesa koja je bila toliko visoka da se, sirota, morala sagnuti kada je manekenskim koracima koračala uskim prolazom!? Povratnu zrakoplovnu kartu Osijek - Zagreb - Split - Osijek platio sam šeststotinjak kuna, što smatram dobrom cijenom jer bi putovanje automobilom dodatno iscrpilo i osiromašilo. Od splitskog sam aerodroma do autobusnog kolodvora, koji se nalazi uz luku, doputovao autobusom Croatia Airlinesa (30 kuna), a do Storog Groda trajektom (dva sata plovidbe za 39 kuna). Autobusnu kartu ne možete platiti karticom, a trajekte i katamarane Jadrolinije možete i preporučujem vam skinuti aplikaciju za mobitel kako ne biste morali čekati u dugim redovima, nego to obaviti puno brže. More kao more. Veselio me taj kratki izlet na Hvar. Ima nešto u tome da morski zrak doista probudi dušu i tijelo, dan mi nekako postane opušten i spavam kao medvjed. Slana morska voda doista opere svu prljavštinu koju na našu kožu svakodnevno nabacuje sva nečistoća modernog života, od prašine, dima pa sve do loših ljudi i nametljivih susjeda… Na Hvaru imam prijatelje koji su mi pomogli pronaći povoljan i simpatičan apartman unutar obiteljske kuće stotinjak metara od gradske luke i rive. Ljubazni domaćin dočekao me u trajektnoj luci, a u sobi je već mirisala svježe ispečena štrudla s rogačem i jabukama. Za 150 kuna dnevno imao sam sve što mi treba, a prijatelji su se pobrinuli da obiđem brojne restorane i kušam najfinija vina njihova otoka. Posebno će mi u sjećanju ostati ekološka vina PZ Svirče, Ivana Dolca (od sorte plavac mali) pa sve do pošipa. Kušali su se tu i specijaliteti poput svježe ulovljenih i pečenih girica, jadranskih lignji i tune s roštilja i dalmatinske pašticade… Hvarsku gregadu i neka druga autohtona jela odavno sam kušao, ali baš i ne mogu reći da su mi sjeli. Ali ova koja sam spomenuo bila su rajski pripravljena u nekoliko restorana, od kojih posebno preporučujem Apolon. Osim neograničenih količina ispijanja finih kapljica, teško se zaboravlja jutarnji odlazak na "antibiotik" kod prijatelja Andre. To popularno piće liječi sve bolesti od prošle noći i zapravo je domaća travarica kojoj nema ravne.
Aristotelov vršnjak
Na Hvaru je grijeh buditi se prije 10, a kako prezirem svaku fizičku aktivnost, moje je vrijeme buđenja bilo od 10 do nešto manje od 12. Šetati Storim Grodom prava je utopija. Riječ je najstarijem hrvatskog gradu i Aristotelovu vršnjaku. Baš 384. prije Krista, kad se u Trakiji rodio grčki filozof, Grci s otoka Parosa (Par) u Egejskom moru utemeljili su na Hvaru grad Faros - Stari Grad. Izgrađen je na mjestu gdje duboki morski zaljev prelazi u plodno otočko polje, dolinu s maslinicima i vinogradima. Budući da je okružen borovim šumama i hlađen ljetnim maestralom, riječ je o gradu koji je i na najvećim ljetnim vrućinama prepun osvježavajućeg zraka i okrepljujućeg sna, a u što sam se i sam uvjerio.Stari dio grada krasi tradicionalna arhitektura, a uživao sam u obilasku dvorca Tvrdalj renesansnog pjesnika Petra Hektorovića, kojeg svi pamtimo iz srednjoškolskih čitanki po njegovu spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje. Tvrdalj je pjesnik gradio prema vlastitim nacrtima gotovo 40 godina za sebe i prijatelje, ali i za siromahe. Ulaznica stoji 20 kuna, a očekuje vas prekrasan ribnjak s ribama, ciplima, koji se nikada ne love, i gdje se more miješa s izvorskom vodom, prekrasan vrt, gizdavi perivoj i zahod, raritet Europe onoga doba, s mudrim natpisom: Ako sebe poznaješ, zašto se oholiš? Napominjem da je zahod povijesni pa da se ne prevarite! Hvar je sada već iza mene, a dočekala me olujna Slavonija. Već okrećem kompas i biram nova putovanja s čašom rashlađenog hvarskoga antibiotika. I prigovaram poput ribara, ali nemojte mi zamjeriti!