Svakodnevno živimo životom koji se najnovijim "novonormalnim rječnikom" može još svakako nazvati. Bravo, čitate mi misli! Najobičnija vožnja tramvajem, ili odlazak na jutarnju kavicu uz listanje Glasa Slavonije, pretvorila se u pravu filozofsku pustolovinu.Osniva se "odred za svadbe", a najuzbudljivije i posljednje kolo Hrvatske nogometne lige u kojem Osijek u subotu dočekuje Lokomotivu u utakmici svih utakmica - igrat će se bez gledatelja?! "Ljudi moji, pa je li to moguće", vikao je u Splitu davne 1983. spiker Mladen Delić i ušao u vječnost. Učenje na daljinu postalo je posve normalno, a nošenje maski u zatvorenom itekako obvezno. Izgleda da baš sve postaje normalno, a mi, ljudi, zaluđeni svim tim procedurama - nenormalni! Ima i izuzetaka.Sad se uopće ne čudim kada putnicima nekako nije do putovanja, jer im je svaki izlazak iz kuće putovanje u nepoznato budući da nikada ne znaju što im se zapravo može dogoditi. To može biti obična cigla koja se može stropoštati niz krov i poslati ih u osječku Huttlerovu, ili neki drugi šok na koje danas, dragi moji čitatelji, svi i sve više postajemo imuni. Danas jesi, sutra nisi! Poduzeća propadaju, cijene uglavnom skaču, a i ono što se može kupiti u Hrvatskoj, u većini je slučajeva trećerazredna roba koja se bogatijim državama EU-a prodaje za neku siću, a ovdje se oko rasprodaja radi pravi karneval. U supermarketima ne možeš kupiti normalnu voćku (gdjegdje čovjek nađe zdrav plod), a i "otvaranje" na akciji ostarjele lubenice predstavlja kulturološki šok. Kupuje se manje, kupuje se nekvalitetnije i jeftinije, a u ambulantama raste broj dijagnoza, dok proporcionalno raste konzumacija nekih drugih lijekova koje ne treba reklamirati. I dok postoji mogućnost da će me nakon ovog teksta prijeki sud optužiti za herezu i da ću sljedeće svaštarije pisati iza rešetaka (ah, da, nisam u Sjevernoj Koreji), stvarno si postavljam pitanje do koje se granice narod našeg plavog planeta može maltretirati, a da totalno ne poludi! U životu sve ima svoje granice i znam da mora biti reda kako bi se boleština koja hara svijetom zauvijek zaustavila, ali uvijek se postavlja pitanje može li se problemu pristupiti s malo više senzibiliteta, jer je civilizacija od Krapinskog pračovjeka ipak malo više napredovala!?Nedavno sam se počastio iz(letom) u Ukrajinu, jer se ljeto u Hrvatskoj još nije zahuktalo. Budimpeštanski me aerodrom Franz Liszt svojom djevičanskom koronavirusnom čistoćom posebno iznenadio. Bio sam jedan od rijetkih putnika, pa su mi ručnu prtljagu ljudi iz mađarskog "odreda za prtljagu" studiozno pregledavali posebnom vještinom koja se ne može naučiti u nekoj od večernjih "šnel-škola". Medicinskim su rukavicama prste gurali u svaki skriveni kutak intimne garderobe i nešto tražili, da bi se na kraju iznenadili kad su vidjeli da imam i pjenu za brijanje u gabaritima dopuštenih 100 mililitara i nekoliko nekorištenih kondoma. Srećom, nisu kopali dalje. Ljudima je bilo dosadno, pa hajde, nek‘ se prstima igraju, jer ipak je to novo normalno kada se čovjek još više veseli malim stvarima nego inače!Kad sam prošao zračenje, dočekao me sablasno prazni duty free shop, pola nekad goleme teritorije bilo je jednostavno zatvoreno trakama! Požalila mi se djelatnica da imaju izuzetno mali izbor robe, jer je izuzetno mala potražnja, a pola artikala bilo je na nekom mizernom sniženju od 10 ili 20 posto. Samo je jedan poslovni salon (i to onaj za korisnike Black Edition Mastercarda) bio otvoren, a ostali do kraja zapečaćeni s velikim natpisom: ZARVA, a što sam u početku krivo pročitao, što smatram početnim stadijem disleksije. Kao putnik koji je svojevremeno imao i stotinjak letova godišnje, smatram da je zatvaranje poslovnih salona potpuna glupost! Hrana se može fino spremiti i pakirati te tako ponuditi gostima koji u te iste salone sigurno ne ulaze besplatno.Ako će neki od vaših budućih letova biti iz Budimpešte, moj je savjet da se prije dolaska negdje dobro najedete, jer je izbor hrane više nego limitiran i svodi se na opskurne sendvičke koji se plaćaju zlatom. Zapravo, postoji i jedan lanac brze hrane, pa ako volite hamburgere kuhane na palminom ulju, eto vam prilike za euharistiju prije leta. Budući da sam putovao niskobudžetnom kompanijom Ryanair u zrakoplovu s ukupno 20 putnika, sve je bilo sterilizirano. Ljudi se još uvijek boje putovanja, iako moram priznati da je let protekao izuzetno glatko i uz veliku dozu čuđenja, jer je novo normalno za mene nepodnošljivo - nenormalno. I jedva čekam povratak na staro! A vi?