Teško je ovako, ali može biti puno teže – čitam svakidašnje jadikovke naših ljudi sretnih što se pandemija koronavirusa stišava, a život koliko-toliko vraća u neke normalnije okvire. Eppur si muove (Ipak se kreće), navodno je posljednim dahom šapnuo Galileo Galilei u 16. stoljeću. Ta brijači briju, svećenici svete, a narod u maskama čkomi… Izdržimo još malo.

Mi ponosni putnici s ushićenjem dočekujemo taj povijesni 11. svibnja, kada će našom državicom opet letjeti aviončići i voziti vlakići i autobuščići. I ne samo to. Već su stupila na snagu nova pravila ulaska u domovinu, pa se sada traži potvrda da putnik nema koronavirus koja nije starija od 24 sata.Naravno, nitko se nije pitao što ako putnik putuje duže od 24 sata jer tada taj test nema nikakve svrhe. A onaj komu nije strano obletjeti cijeli svijet za nekoliko dana dobro zna da postoje takve destinacije (daleke zemlje Azije, Australija, Novi Zeland…) uz brojna čekanja na aerodromima jer trenutno red letenja ne postoji! Zašto baš 24 sata? Nije mi jasno, ali znam da Češka zahtijeva potvrdu koja nije starija od 72 sata. Još kad čujem da takav test u nekim država stoji dvjestotinjak eura, padne mi mrak na oči. Zapravo, ništa čudno, ipak smo predsjedateljica Vijećem EU-a pa moramo biti unikatni i ostaviti trag. Zemlje EU-a obilno pomažu nacionalnim aviokompanijama u ovim teškim vremenima. Državljani EU-a platili su milijarde eura za letove koji se nikada neće dogoditi, a te iste aviokompanije putnicima umjesto keša daju vaučere na godinu ili više?! Što ako u međuvremenu propadnu, što će biti s vaučerima i tko za njih jamči? Zašto putnici snose rizike aviokompanija i otkad se kapitalizam pretvorio u komunizam pa je dobit privatna, a gubitak - društveni? Tisuću zašto, tisuću zato. Nedavno je Hina prenijela Reutersovu vijest koji je doznao da će se na prijedlog hrvatskog predsjedništva razmotriti povećanje minimalnog kašnjenja leta od tri sata za koje putnici mogu tražiti odštetu od aviokompanija. Naravno, još sam uvijek u šoku i nadam se da se radi o novinarskoj patki i da se to nikada neće dogoditi.Ali, vratimo se mi na naša prometala. Žale se vlasnici autobusnih kompanija da oni koji donose preporuke misle da su oni mađioničari. Traže da u autobuse ugrade pleksiglas i da putnici budu udaljeni dva metra, što znači da bi istovremeno moglo putovati 15-ak putnika. A što ako se autobus popuni putnicima prije krajnje destinacije? Pa vjerojatno ništa, autobus ne mora niti stati, nego samo „produži dalje“, baš kao u pjesmi Zdravka Čolića.Hrvatske željeznice, inače jedna od inovativnijih državnih kompanija u raznim sferama i primjer za mnoge poduzetničke udžbenike, također se prilagođava novonastaloj situaciji. Od 17. ožujka ne funkcionira međunarodni željeznički promet prema Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Srbiji i Mađarskoj. Na svojoj internetskoj stranici upućuju putnike na proceduru povrata novca za kupljene karte (pa tko još u Hrvatskoj kupuje karte nekoliko mjeseci unaprijed?), a istovremeno savjetuju putnike da ostanu doma. Njima nije važno koliko će biti putnika, plaća je ista.Naša zrakoplovna perjanica Croatia Airlines, koja je stala s izborom strateškog partnera zbog situacije s koronavirusom – od ponedjeljka pokreće propelere. Tako će dvaput dnevno letjeti na linijama od Zagreba prema Splitu i Dubrovniku i natrag. Toliko se za sada zna. Osijek se i ne spominje, ostajemo zadnja rupa na svirali. Uvijek se pitam što se zbiva sa Zračnom lukom Osijek, postoji li još uvijek, znam da su je i Kinezi prošle godine obilazili… Nadam se da je dobro i da plaće djelatnicima uredno sjedaju. Na njihovoj web-stranici pronalazim samo informaciju da je 27. travnja proradila njihova poslovnica u Pothodniku obogaćena zaštitom od pleksiglasa. Čije karte prodaju i što će biti s osječkim letovima ove godine, nigdje ne piše. Podsjećam, prema moru i Zagrebu su letjeli zrakoplovi kompanija CA i Trade Air. Šteta što se letjelo s puno praznih sjedala jer su letovi zbog česte magle i malog zrakoplova (Trade Air) bili do kraja neizvjesni. Gotovo svaki put sam pri putovanju iz Osijeka zakasnio na neki zrakoplov u Zagrebu, što mi je poslije činilo velike probleme u nastavku putovanja!