Nedavno sam iz Zagreba letio u Moskvu. Kraj mene je na trosatnom letu bila usidrena nizozemska peteročlana obitelj, roditelji i troje malodobne djece. Ne trebam ni spomenuti kako su me baš oni potaknuli na današnju temu, a sam sebi sam rekao da ću o tome pisati samo ako sigurno sletimo i ako od proživljenog stresa sve ne zaboravim.

Ukratko, dok su roditelji praznično hrkali – djeca su imala svoj – šou, a stjuardese su istinski uživale, kao nikada do tada, i brojile minute do odredišta. Tradicije putovanja s djecom u daleke krajeve kod nas baš i nema, a u Skandinaviji ili Nizozemskoj takav se oblik obilaska svijeta smatra normalnim.Često se začudim kada roditelji na iscrpljujućim dnevnim ekskurzijama uz osmijeh muku muče sa svojom djecom, poglavito zbog vrele klime ili zahtjevnih pješačkih ruta. Sa sobom nose i pelene, sav potreban pribor za dan i noć, a ono što me uvijek iznenadi jest kada s djetetom na ramenu lagodno prelaze nesigurne drvene mostove u Vijetnamu ispod kojih gladni krokodili šire svoje nabrekle njuške! Isti ti roditelji sa svojom djecom hodaju nesigurnim stazama na koje skaču agresivni majmuni, koji pritom otimaju ruksake, naočale, igračke i mobitele. Opasnost baš svuda, ali tko sam ja da ih učim pameti?Putovanja su uvijek bila za sve, iskustvo koje otvara oči djeci i odraslima, jer toliko je lijepih mjesta na svijetu koja treba vidjeti i ukusne hrane koja se mora kušati. Ipak bih se vratio na početak. Prekrasno je putovati s obitelji i s djecom. Takvi događaji donose neizbrisiva sjećanja i obogaćuju živote, ali mislim da već prije ulaska u aerodromsku zgradu treba postaviti pravila igre. Ne trebam ni govoriti da je organizacija tog puta puno konciznija nego da putujete sami. U zrakoplovu putuje puno ljudi koji žele spokojan let, bez ikakvih dodatnih šumova i problema, pa u svakom trenu treba biti svjestan gdje ste i što ste. Ah, znam, teško je smiriti bebu koja plače, ali većini roditelja to baš uspijeva. Stariju djecu u zrakoplovu treba zaposliti i dati joj neki zadatak koji treba ispuniti do kraja leta. Dobro je što već pri ulasku u avion stjuardese djeci donesu bojanke ili neke igračke kako bi se osjećala kao kod kuće, a mnoge kompanije nude i dječji obrok, koji uključuje i neke slastice koje nisu dostupne običnim putnicima, a koje djeca posebno vole. Ponesite na putovanje njihove omiljene igračke, slikovnice i bočice i dajte im prilike da hodaju i sami istražuju, ali pod vašim budnim okom. Ako imate školarce, neka izaberu što zapravo na destinaciji žele vidjeti, dajte im izbor od nekoliko ekskurzija i učinite ih važnima, a omogućite im i bavljenje omiljenim sportom ako to žele na odmoru. Sve zapravo ovisi o njihovim godinama pa sve aktivnosti dobro prilagodite njihovoj dobi, što uključuje i privatno slobodno vrijeme za tinejdžere, koji možda sami žele otići u neku trgovinu ili na kavu s novopečenim društvom s plaže.Za obiteljsko je putovanje najteže izabrati destinaciju, ali i hotel. Nipošto ne savjetujem rezerviranje hotela preko stranice booking.com, nego izravno kontaktiranje s hotelom mejlom, a nije loša ideja ni izbor apartmana u koji se može smjestiti cijela obitelj za znatno manje novca, u kojem bi svi bili na okupu. Većina boljih hotela s većim apartmanima ima jednu cijenu, koja je jednaka za boravak do, na primjer, pet osoba. A destinacija? Prvo treba odlučiti što zapravo želite raditi pa tek onda kamo poći. Želite li se skijati podno Karpata ili se odmarati na karipskoj plaži čitajući knjige Nives Celzijus ili Julijane Matanović pritom praveći figurice od plastelina? Ne smetnite s uma da je odmaranje na plaži poželjan odmor za djecu sve dobi, a tematski parkovi poput Gardalanda ili Disneylanda za one su od 3 do 12 godina.Krstarenja su dobar izbor za nešto starije, ali nipošto ne izbjegavajte međunarodne destinacije. Kada se vaše dijete sporazumi s vršnjakom u Japanu, kupi suvenir od babuške u Moskvi ili kilogram naranči od starca u Egiptu, postoji mogućnost da će mu život krenuti u posve drukčijem smjeru. Već će kao izuzetno mlada osoba naučiti cijeniti različitosti i živjet će neki svoj život pun strpljenja, tolerancije i bez ikakvih predrasuda i vjerujem da mu nikada na pameti neće biti nikakvi ratovi i tenkovi. Internet je prepun priča roditelja o djeci koja su s njima proputovala i više od 50 zemalja. Ne zaboravite da mnoge avionske kompanije ne naplaćuju karte za najmlađe, do dvije godine, ako ne zauzimaju posebno sjedalo, nego sjede u krilu odrasle osobe, ali im se izdaje vlastita karta. Nekada je ona besplatna, a kod nekih kompanija se naplaćuje deset posto tarife za odraslu osobu.Na obiteljskim, baš kao i na drugim, putovanjima puno toga može krenuti nizbrdo. Duboko udahnite i zaplovite punim jedrima naprijed jer je sve to dio igre zvane – život! I sretno!