Jeste li bili u Kini ove godine? - upitao me nedavno mlađahni granični policajac u Zagrebu prilikom ulaska u domovinu. To me trenutačno normalno pitanje (iako sam očekivao osmijeh i dobrodošlicu, ali to je kod nas još uvijek previše skupo) potaknulo na razmišljanje, iako sam posljednji put u Kini bio prije dvije godine i nezaboravno se proveo na Kineskom zidu.U Pekingu sam i neko vrijeme živio, pa se i na samo spominjanje te najmnogoljudnije zemlje svijeta u ovom kontekstu samo štrecnem. Koronavirus milijunima je putnika itekako zakomplicirao živote i potpuno je nebitna njihova boja kože, državljanstvo ili nešto treće. Prošlog sam tjedna na kairskom aerodromu svjedočio nemiloj situaciji kada su se ljudi odmicali od vjerojatno kineskih turista, a što nije izgledalo lijepo! Kao da su svi poludjeli. Naime, iako još nije došlo do kolektivne panike, u zraku se osjeća napeta atmosfera i svako kašljucanje ili manja prehlada – postaje sumnja ili preteča nekom virusnom zlu.Ne razumijem zašto se ljudi iskaljuju na Kinezima i narodima s one strane planeta, pritom ignorirajući svaki mogući trag tolerancije i kulture, bontona i humanosti. Kada sam vidio bježanje od turista iz Kine, kao čovjek sam se osjećao jadno i poraženo! Duboko u sebi vjerujem da je 21. stoljeće donijelo veliki napredak, a kada me stanje na terenu uvjeri u suprotno, jedino se mogu pognuti i zapitati što je sljedeće - lomače, vješala ili nešto strašnije?Mnogi me prijatelji u šali pitaju planiram li putovati u Kinu ovih dana? I da hoću, ne bih mogao jer su gotovo sve zrakoplovne kompanije obustavile svoje letove prema matici Kini. Pritom ne mislim na Hong Kong, Makao i Tajvan, koji dišu svoj zrak dok im Kina puše za vratom i prema njima svi avioprijevoznici redovito lete.I što sada? Treba li uopće igdje putovati dok traje epidemija ili se zatvoriti u svoje stanove i kuće i čekati da nam virus pokuca na vrata pritom čitajući savjete dušobrižnika? Mnoge turističke agencije otkazuju aranžmane, a mnogi putnici zbog straha odustaju i od putovanja u London i obližnju Budimpeštu. Svi su se nešto povampirili, a vrla mi je kolegica na Facebooku postavila pitanje zar se ne bojim putovati? A čega se, na primjer, trebam bojati?Na televiziji dijele savjete oko avionskih putovanja pa kažu da uvijek treba sjesti do prozora i ni za živu glavu ići u toalet! Veću glupost nisam čuo dugi niz godina. Još uvijek se zapravo ne zna put prijenosa virusa pa moram utvrditi da ti savjeti zatupljuju ljude, a istovremeno nanose golemu štetu turističkoj industriji, ali i svakoj drugoj. Onaj koji nikada nije putovao zrakoplovom vjerojatno ne zna što znači ne ići u toalet 13 sati ili je možda mislio i na podjelu besplatnih pelena za inkontinenciju prilikom ulaska u letjelicu!Ljudi svašta pričaju, valjaju i savjetuju. A ja savjetujem samo jedno! Budite oprezniji i ne odustajte od svojih planova! Ako imate rezervirane letove ili putne aranžmane prema bilo kojoj svjetskoj destinaciji, niti ne razmišljajte o njihovom otkazivanju! I ja imam sijaset putovanja koja se tek trebaju dogoditi i kojima se posebno veselim. Ne dozvolite paniku i nemir u svojim redovima i neka vas ne prestraše tete s medicinskim uređajima za mjerenje temperature, koji nalikuju na pištolje, i koje nose bijele maske na licu diljem brojnih svjetskih aerodroma. Usredotočite se na putovanje, dobro ga isplanirajte i pročitajte putne vodiče kako bi destinaciju doživjeli do maksimuma. To ne znači da zanemarite upute i savjete odgovarajućih tijela koja se u pravilu brinu o zdravlju i sigurnosti. Nijedna država nije zabranila putovanja, pa je vaš sljedeći let potpuno siguran.I slobodno zatražite bilo koje sjedište i koristite toalet, u avion ponesite naš Glas Slavonije, uživajte u čaši vina i živite svoje snove. Njih nijedan virus ne može poharati!