Na majušni aerodrom Princip nisam stigao poput drugih putnika! Dok su se oni udobno vozili u taksijima i cijedili posljednje kapi dlakavih kokosovih orasa prije napuštanja otoka, mene su prijatelji marinci dovezli motociklom, baš kao i moju golemu prtljagu koju su prevezli na još većem motociklu.

Bio je to spektakularan dolazak koji ću teško zaboraviti, baš kao i moj cjelokupni boravak na vulkanskom otočnom raju Princip, ljepšoj polovici druge najmanje afričke državice – Sveti Toma i Princip. Za nešto više od pola sata i s preplanulim licem – već sam bio na glavnom otoku koji je vrvio ljudima i niskim mršavim životinjama.Ljudi. Pokatkad od njih želimo pobjeći, a ipak – bez njih ne možemo. Ne volim razvikane destinacije, Maldive, Sejšele i sva ona mjesta gdje ih ima puno, jer to kvari svrhu mojeg praznovanja i odmora. Tamo gdje su mnogi ljudi, tamo su i problemi, a kada si sam ili u ugodnom društvu na nekoj pustoj plaži, osjećaj je neopisiv. Eto, o tome vam pričam!Do hotela Central dopuzao sam vozeći se kolektivnim žutim autobusom. Za deset dobri ili tri kune osjetio sam svu sinesteziju afričkog znoja, nekoliko lokaliziranih verzija Pitralona i kolonjske vodice Pino Silvestre, a bilo je Chanela. Tako osupnut miomirisima postao sam spreman upoznavati glavni grad Sao Tome u kojemu ću provesti još jedan tjedan zimskog ljetovanja. Prije velike tržnice s utopijskim prizorima četrdesetkilogramskih tuna i ostale morske nemani s velikim bodljama, odlučio sam zasladiti gorak život. Kako je bio petak, večernje degustiranje čokolade u poznatoj tvornici čokolade Claudio Corallo – nisam smio propustiti. Kažu da je njegova čokolada najfinija na svijetu, a i sam sam zaključio da u kakau zna utišati gorki dio, a slatki osloboditi do savršenstva. Claudio me primio kao velikog gosta, kušali smo sve njegove čokolade, od one slane i ljute pa sve do one obogaćene finim narančinim aromama i đumbirom. On je Talijan iz Firenze koji je davno na Svetom Tomi i Principu posadio plantaže kakaovca i kave te otvorio laboratorij koji gotovo da ne može proizvesti dovoljno čokolade jer narudžbe pljušte iz cijeloga svijeta, a nakon mojeg posjeta, počet će slati i u Hrvatsku.Jedno je sigurno, nakon čokoladnog predvečerja, sutradan sam se probudio nešto slađi nego obično i odmah pohitao obaviti uobičajene rituale u mjenjačnici, šišanje u gradu kod domaćeg majstora, kupnju vode za hotelsku sobu, voća i ponekih grickalica koje dobro dođu noću kada ništa u gradu ne radi. Kada dođete u nepoznati grad, obavezno se odmah dobro opskrbite nužnim proizvodima i s nešto hrane. Posebice ako dolazite u Afriku! Podizanje novca kreditnom karticom Visa kao "cash advance" nije baš prošlo super glatko jer su mi za trošak međunarodne autorizacije obračunali dodatnih 20 eura provizije plus dva posto od iznosa gotovine.Kako nemaju POS uređaje, sve se obavljalo starovjerskom "peglom" koja je nekoć znala krasiti blagajne i naših trgovina i banaka. Sva sreća pa su mi kartice embosirane. Kada putujete u egzotičnije zemlje, pokušajte sa sobom ponijeti kreditne kartice, a ne debitne. Naime, debitne su spremne za POS i ne ostavljaju trag kada se provlače preko slipa na "pegli", a u nekim državama još ne znaju za čip i PIN - ako me razumijete! Lokalni povijesni muzej nalazi se u tvrđavi Sveti Sebastijan i u prilično je derutnom stanju. Odmah pokraj je zanimljiva i plitka gradska plaža na koju sigurno ne biste željeli ići i prava je suprotnost iskonskim plažama na Principu. Vrijedi posjetiti i otočić Bom Bom, Obo nacionalni park i mjesto Paklena usta (Boca de Inferno) na kojemu valovi snažno udaraju u stijene te čine fantastičnu koreografiju. Svidio mi se i vodopad Sao Nicolau ispod kojeg sam se kupao i uživao u popodnevnoj vrućini. Od oba otoka ove čarobne zemlje, uvijek bih se vratio na onaj prvi - Princip. Zašto? Pa da parafraziram grafit sa zida nekog našeg fakulteta: "Tu me cijene – tu kupujem!" Zato sam već bacio oko na nove letove jer sretne i tople siječanjske dane valja ponoviti!