Datum objave: 7. kolovoza, 2019.
Probudio me zvuk prastarog tramvaja. A nešto poslije sam puteljkom punim zrelih ringlova krenuo na pravu pravcatu kavu! Ah, dugo nisam pio tu aromatičnu i snovima zamagljenu lavovsku kavu!
Uvijek se rado vraćam u Lavov i Ukrajinu. Tu sam proveo tri godine života pa se ne osjećam strancem i znam sve mistične ulice tog prekrasnog milijunskog grada, koje nose tisuću legendi. Iako je blizu, naši putnici. nepravedno, Ukrajinu baš i ne doživljavaju kao pravu turističku destinaciju. Radije odlaze u okolne zemlje, a zahvaljujući jeftinim letovima Wizzaira iz Budimpešte i u – Azerbajdžan, Gruziju i Armeniju. Možda je tomu krivac i činjenica što je Ukrajina prije bila iza željezne zavjese SSSR-a, a možda i to da se na istoku te države i dalje vodi rat. U Lavovu me na rat ništa ne podsjeća. Grad živi normalnim životom, zastave se vijore na mnogim zgradama, ali naiđem i na ponekog vojnika.
Relativno jeftina
Pretpostavljam da Ukrajinci osjećaju posljedice rata, nagla poskupljenja, inflaciju i male plaće. Za nas je ta nekadašnja žitnica Sovjetskog Saveza relativno jeftina zemlja, iako su cijene smještaja i hrane u lavovskim restoranima prave turističke. Zbog blizine granice vikendom je prava najezda poljskih turista. Mnogi trgovci i konobari govore poljski, a Poljaci, inače melankoličan narod, ovdje pronalaze utjehu u jeftinoj votki, cigaretama i dokazano zgodnim ženama. Primjećujem i tucet Amerikanaca koji svojim glasnim engleskim paraju inače mirno ozračje pitomog grada. Amerikanci su uvijek glavni, kamogod da dođem, ta superiornost je uvijek više nego očita i meni se posebno sviđa samo zbog elementarne laičke znatiželje.Kada povučem paralelu, puno se toga promijenilo, ali duh grada i dalje je isti. Volim opet i opet posjećivati gradove u kojima sam nekoć bio, živio ili radio. U njima sada žive neki drugi ljudi, mnoge su trgovine nestale, a hoteli zatvoreni. Sve je nekada bilo drukčije pa se sjećam lavovskog trga (Gruševski) na kojem su prije desetak godina baš u ovo vrijeme prodavali lubenice. Trg je bio pun lubenica, koje su valjda samo iskipane iz kamiona, a nešto dalje su babuške od 0 do 24 prodavale votku i cigarete na komad. Kakva su to vremena bila... Sada su na tom istom trgu niknula dva ekskluzivna hotela, a lubenicama ni traga. Zapravo, teško ih je i pronaći u trgovinama, kao da su iščezle. Više ih ima na Baliju nego u Ukrajini!Ako iz Hrvatske želite otputovati u Lavov, savjetujem automobil (nešto više od 800 kilometara) ili vlak iz Budimpešte, koji je prilično jeftin. Ako ste spavali na satovima zemljopisa – da, Mađarska graniči s Ukrajinom. Našim državljanima viza nije potrebna, ali bez putovnice ne krećite na put. Putovanje automobilom ima posebnu draž jer cesta vijuga i vrluda kroz Karpate pa vas očekuju slikoviti prizori, livade pune cvijeća, roštilj uz cestu, krave na cesti, kiša, magla, snijeg i sunce u kratkim intervalima.
Mirisna kava
Naravno, možete i zrakoplovom iz Budimpešte preko Kijeva kompanijom Ukraine International, ali put je prilično naporan, ili, primjerice, Turkishem iz Zagreba preko Istanbula izravno do Lavova. Naravno, sve ovisi koliko imate vremena i koji su vam prioriteti.Lavov s pravom nazivaju Pariz Istoka i najljepši je ukrajinski grad, glavni grad Kijev neka je posve druga i više ruska priča. Ovdje će vas oduševiti arhitektura (UNESCO), ali i kava, koju sam spomenuo na početku priče. U drugim gradovima te velike zemlje obično se pije - čaj, ali u Lavovu je kava mirisna, aromatična, iz džezve, a aiko budete imali sreće, konobarica vam iz šalice može predvidjeti budućnost…Kada se napijem kave, obično skočim na čokoladu, koja se tu pravi ručno i prema tradicionalnim metodama. Možete je sljubiti i s nekim vinom ili prijeći na votku, koja zna obojiti dan. Navečer umorni putnici obično prijeđu na Lavovsko pivo, jer od viška glava ne boli! Tu je još u 18. stoljeću otvorena prva ukrajinska pivnica. Putnici namjernici obično posjećuju i restoran Krijivka, koji podsjeća na rov iz Drugog svjetskog rata, a da biste slobodno ušli, na pozdrav "slava Ukrajini" na ulazu – trebate odgovoriti "slava herojima"! Ukrajinci su izuzetno ponosan i tradicionalan narod s tužnim pjesmama, koje posebno pjevaju kad popiju kapljicu ili tri – više, što nije rijetkost. A i slični smo si. Zato, zaboravite Budimpešte, Beč i Bratislave i svi k braći Ukrajincima!