Pas me je opet dobro onjušio. Nije to baš osjećaj za pamćenje kada vas dlakavi kućni ljubimac u prilagođenoj policijskoj odori njuši u potrazi za eventualnim kokainom. Svakodnevna je to situacija u zračnoj luci El Dorado u glavnom kolumbijskom gradu – Bogoti. Kada sam ulazio u Novi Zeland, oduzeli su mi voće (ah taj rendgen) koje sam namjeravao pojesti za doručak, a nakon prilično jadnih obroka na letu američke zrakoplovne kompanije United. Sva sreća pa imam dobre zalihe kilograma pa sam izdržao tu rijetku situaciju za vječno pamćenje. Izraz mojeg lica bilo je teško opisati, ali pravila su pravila i zakon je zakon.

Nema tu trte-mrte, na granicama se ne smije igrati jer se svaki krivi korak može protumačiti opasnošću za sigurnost i onda eto vraga. Iako mi se mnoge sigurnosne procedure ne sviđaju i smatram ih nepotrebnim (od izuvanja do vađenja tableta ili laptopa iz ručne prtljage), vjerojatno postoje brojne razlozi koji im idu u prilog.Kolumbija dakle, zemlja daleka, prilično zanimljiva i ozloglašena i odmah se veže uz gerilce, Escobara i drogu. Iako se čini okrutnom, meni je prilično prirasla srcu i nedavno sam je obišao drugi put. Iako je u mnogim turističkim vodičima označena nesigurnom za putovanje, nikada nisam imao nikakvih problema. Vjerojatno je jedan od razloga trenutne sigurnosti i nazočnost velikog broja policajaca i vojnika svih vrsta na ulicama Bogote. Na prošlom putovanju taj mi je grad bio mjesto u koje sam stigao iz Europe i iz kojeg sam otišao. Sva ostala putovanja u Ekvador i na ABC otoke dogodila su se iz toga grada iz kojeg su zrakoplovne karte za ostale okolne zemlje prilično jeftine (ako ih kupujete unaprijed, zna se) pa planirate li putovanje po Južnoj i Srednjoj Americi, pomislite i na tu mogućnost.Baš kao i u mnogim drugim gradovima svijeta, postoje četvrti u koje je u noćnim satima bolje ne zalaziti. Tamo je vjerojatno sve dopušteno, pa i raspačavanje droge, u mnogo njih policija možda i dogovorno ne ulazi pa ih je najbolje zaobići. Ali zato Bogota ima puno ostalih krasota od kojih zastaje dah. Zapravo, iznenadio sam se koliko turista je u ovo vrijeme posjetilo Bogotu nanjušivši toplo vrijeme i jeftine hotele i restorane. Prema nekom njihovu zakonu, stranci u hotelima ne plaćaju 19 posto PDV-a. Tek zamišljam što bi se dogodilo s hrvatskim proračunom kada bi se stavka poreza ukinula. Pretpostavljam da bi po našem starom receptu cijene ostale iste, jer kada kod nas padne postotak PDV-a, onda npr. ugostitelji cijene ostave iste, a ostatak stave sebi u džep. Tu filozofiju rijetko koja država u svijetu može razumjeti, ali u Hrvatskoj je dobrodošla jer vlada opće razmišljanje da sve treba uzeti sebi, a državi ništa ne dati! Dok sam živ, mislim da se to promijeniti neće.Ako ste pomislili da je tako lako "izbiti" tih 19 posto poreza IVA, prevarili ste se. Znaju se Kolumbijci praviti grbavi pa u jeftinijim hotelima "zaborave" oduzeti porez pa ih morate upozoriti. Neće se oni naljutiti, samo slučajno zaborave, kao i svagdje APP (ako prođe, prođe). Ujedno, turisti imaju pravo i na povrat tog istog PDV-a ako je ukupna svota njihove kupnje iznad nekih stotinjak eura. Samo treba sačuvati račune npr. za odjeću, kožne torbe ili suvenire i prije carine prijaviti, a već za nekoliko mjeseci na vašu kreditnu karticu stiže obračunatih 19 posto i to odlično funkcionira.Kao što sam već napisao, ima opasnih mjesta, ima bogataša, bogate srednje klase s fantastičnim kućama s električnim žičanim ogradama, ali i sirotinje koja spava na ulicama, na kartonu ili omotana u deku. Iako je temperatura u Bogoti ugodna za život, noći znaju biti hladne pa se sirotinja snalazi kako zna i umije. Gdjegod sam bio u Latinskoj Americi, svagdje sam naišao na puno siromašnih ljudi na ulicama. Definitivno, ima ih puno više nego npr. u Europi ili SAD-u. U Ruskoj Federaciji je to drukčije riješeno jer ih policija odmah provjerava i odvodi s ulica. Moskva je ipak napredovala po tom pitanju, a nekada ih u doba potpunog komunizma – nije ni imala. Toga će se sjetiti svi koji su putovali Sovjetskim Savezom na svoja maturalna ili druga putovanja.Kako ne biste osjećali strah na putovanju, treba se pozabaviti s nekoliko pravila. Putovnicu ostavljajte u trezoru hotela i sa sobom nosite presliku i vizu (ako je potrebna za tu zemlju. Uvijek znajte gdje vam je prtljaga i vrijedne stvari također pohranite na sigurno. U Dubaiju mi se dogodilo da sam u hotelskoj sobi zatekao djelatnika hotela koji je kao nešto popravljao (ako je sve funkcioniralo). U siromašnijim zemljama ili u onima u kojima rade djelatnici iz siromašnih zemalja (uglavnom u arapskim zemljama) – budite posebno oprezni jer često iz novčanika nestane novac, ali i kreditne kartice. Oslonite se na zdrav razum i ne vjerujte baš svima, posebice onima koji vam nešto prodaju, žele vas negdje odvesti ili nešto pokazati. Bolje pronađite turističku agenciju ili pitajte na recepciji. Posebice pazite na svoje piće jer se događalo da su se putnici znali probuditi opljačkani i omamljeni na periferiji grada. Na putovanju se može svašta dogoditi, ali mi smo tu da to preduhitrimo. Nemojte se bojati putovati, prosjaka i sinova ima svagdje. Ako imate sitniša, pokatkad im dajte koju kovanicu i ne budite ledena srca. Njima za sreću, a sebi za dušu!