Ljubav i ljeto totalno su u zraku! Bar u mom dijelu zemaljske kugle. Godišnji su odmori u većini europskih zemalja već odavno počeli, pa su putnici iz Nizozemske, Engleske i Francuske pohrlili u svoje nekadašnje karipske kolonije, ili došli u svoje novopečene „kolonije“. Pritom mislim na Arubu koju su, kao nekad Nizozemci, sada u potpunosti „okupirali“ Amerikanci, i pravo je čudo da još nisu izvjesili svoju zastavu na glavni gradski trg. A čim dođu Amerikanci, stiže novac, hoteli s mnogo zvjezdica, jer neće oni u kolibe i hostele, ali odmah i sve poskupi. U turističkom smislu okupacija ima pozitivne konotacije, a kad ima novca, svima je dobro. Hvataju ljudi jeftinije aranžmane jer se sunce još do kraja nije ispružilo i pritom ostaju minimalno dva tjedna jer se manje od toga, nakon dugog leta, nipošto ne isplati. Kada putujete daleko, nikada ne ostajte kratko, jer je to gubitak vremena i novca. Bolje izaberite bližu destinaciju, a ona daleka neka još pričeka!Naše ljetne Putničke svaštarije opet su okupane solju i nadam se da ih čitate uz neku čašicu šljive, ili bar uz deci orahovačkog Zelenog silvanca. Nakon plavog otoka Curacao i slatke Arube, oduševio me otočić Bonaire u Malim Antilima i Zavjetrinskim otocima na Karibima kojem je ptica flamingo zaštitni znak, a tako im se zove i zračna luka. Samo putovanje do tog raja bila je prava noćna mora. Iako avionom, putovao sam cijeli dan uz brojna odgađanja letova i strepnje u putničkim salonima uz čašice finog karipskog ruma. Putovanje sam počeo u osam ujutro, a u svom sam se luksuznom apartmanu našao oko ponoći. Brzo sam se naspavao kako bih već u zoru završio na plaži, jer je jutarnja temperatura ugodnih tridesetak Celzijevih stupnjeva. Vjerujte, to uopće ne znači da je vruće, jer vječno puše povjetarac, pa je vrijeme izuzetno ugodno. Bonaire nema javni prijevoz, pa je potrebno iznajmiti neko prijevozno sredstvo poput bicikla, motocikla, skutera ili automobila. Odlučio sam se za skuter, platio 27 američkih dolara po danu (na otoku je USD službena valuta!), i odjurio do prve plaže. Kad već pišem o Bonaireu, posebna je to politička jedinica unutar Kraljevine Nizozemske s 20.000 stanovnika na jugu Karipskog mora i ispred Venezuele, a glavni grad je Kralendijk. S Venezuelom trenutačno nemaju nikakve odnose, jer je ulazak sa svih ABC otoka u tu trenutačno problematičnu zemlju – zatvoren. I sam sam mislio skočiti do Caracasa, a kako su zračne linije u prekidu, taj mi se se san nije mogao ispuniti, no, uvijek postoji neki drugi put. Zbog embarga na voće i povrće iz Venezuele cijene su na okolnim otocima znatno skočile, kažu mi ljudi, a svojih pet minuta dočekali su uvijek poslovno obdareni Kinezi koji drže gotovo sve supermarkete i trgovinice na ABC otocima. Mislim da sam u jednoj od njih vidio i češnjak iz Kine, pa tu mogu povući paralelu između Hrvatske i Kine. Samo što ABC otoci češnjak ne uzgajaju, a Hrvatska, zamislite – da!Već sam napisao da su me očarale prekrasne plaže Bonairea, ali i otočić Mali Bonaire na kojem je sve zabranjeno osim kupanja na nekih stotinjak metara otvorene iskonski čiste plaže. Nevjerojatno, ali prekrasno. Ono što drugi ABC otoci nemaju, Bonaire ima. Radi se o nudističkoj plaži. Naime, nudističke plaže neka su vrsta umjetnosti i postoje u samo nekim liberalnijim karipskim državama. One najljepše su u Jamajci, na Svetom Martinu, ili u Antigvi. Nudistička plaža Sorobon na mojem otočiću je mala, ali je imala sve što treba imati, od rumom opskrbljenog bara do bijelog pijeska. Malo sam se došao opustiti, na mobitelu sam pronašao neku hrvatsku radio stanicu (blaženi internet) i na malom se zvučniku zagnjurenom u pijesku čula pjesma: Djevojke u ljetnim haljinama volim, ljubim ih u leđa, mirišu na smolu... Sjetio sam se nekih davnih ljeta na Jadranu. A onda popio još tri, četiri crna ruma, jer se u Rimu ponašam kao Rimljanin. Zapamtite to i nikada vam neće biti dosadno!