Svagdje nas deru. Provizija tamo, neka naknada ovdje, plati parking ondje, a onda nam se još i smiju jer smo se našli u ćorsokaku i nema ili-ili. Baš kao i u domovini Hrvatskoj, deru i u inozemstvu, ali ipak nekako slađe i sofisticiranije, a kod nas se to naglo ‘‘vulgaris app‘‘ (ako prođe, prođe) deranje kože nije promijenilo desetljećima. A vjerojatno još dugo i neće!

Najnovija prekonoćna i pravomoćna odluka zagrebačkog aerodroma ‘‘Franjo Tuđman‘‘ o ukidanju desetominutnog besplatnog parkiranja ispred ‘‘dolazaka‘‘ nipošto me nije šokirala - baš kao ni nova cijena parkinga od 27 kuna za jedan sat. Zašto? Pa zato jer sve što je u svijetu normalno, kod nas bude nenormalno! Opravdavaju se aerodromski oci da zainteresirani mogu parkirati čak 10 besplatnih minuta na ‘‘odlascima‘‘ u Kiss & Fly zoni. To simpatično zvuči, ali i patetično. Kad dođete s dalekog puta na ‘‘dolaske‘‘, morate izaći iz zgrade te se popeti stepenicama i vući kofere na ‘‘odlaske‘‘, gdje vas čekaju prijatelji, i pritom moliti krunicu da sve stignete u deset minuta kako još ne biste platili 27 kuna. Misle oni da se svi putnici, umjesto da ih netko dočekuje, voze skupim autobusom Pleso prijevoza (partner Croatia Airlinesa), u kojemu primaju samo gotovinu, ili taksijima koji imaju zakupljeno mjesto na aerodromu. Lobiji su to, Uber, Bolt i slične fantome posebno žele istjerati jer im slatko ruše cijene, a da mogu, vožnju do središta Zagreba naplatili bi tisuću kuna. Ljudi su u Hrvatskoj kao naviknuti na deranje kože. Tako se npr. u Beču, Moskvi (terminal B), Veneciji ili Parizu besplatno može parkirati deset, u Budimpešti pet, a u Ljubljani 15 minuta. Na ‘‘dolascima‘‘, dakako. U Hrvatskoj se to radi obrnuto, što naš narod još i razumije, ali kako to objasniti strancu? Valjda će izdati letak na svim svjetskim jezicima i esperantu.Još više boli što je odluka osvanula bez prethodne najave, pa su se mnogi vozači, koji su tog kobnog dana došli pokupiti svoje najmilije, našli u neobranom grožđu. Na tom istom aerodromu nakon carinske kontrole (gdje kao u Bibliji sve vrvi carinicima, a posebno kad slete zrakoplovi iz NON EU država pa krene premetačina, a što je sušta suprotnost svim ostalim normalnim aerodromima u EU državama u kojima carinike tražite povećalom) ne možete pronaći nijedan bankomat neke hrvatske banke, ako takve postoje. Tu se nalazi mjenjačnica s tečajem iz Ratova zvijezda, a onda i nekoliko bankomata Euronet mreže pa platite proviziju sukladno tarifama svoje banke, zvjezdanu proviziju, dakako. Ako imate karticu Revolut, tada ipak ne trebate platiti proviziju, pa je to dobra vijest. Stari dobri aerodrom Pleso imao je bankomate svih većih domaćih banaka. I ako nemate gotovine, a treba vam, morate se podvrgnuti toj operaciji s provizijom. Spomenuti autobus koji vozi do Autobusnog kolodvora Zagreb možete platiti i tvrdom valutom, ali karticama u 21 stoljeću – ne. Ne vjerujem da bi naknada koju bi platiti kartičarskim kućama financijski upropastila Pleso prijevoz, ali bi mogućnost plaćanja karticama razveselila mnoge strance koji dolaze u Hrvatsku. Ali, opet mlatim praznu slamu usputno se čudeći Croatia Airlinesu, koji svih ovih dugih godina (od osamostaljenja tvrtke Pleso prijevoz izlaskom iz Croatia Airlinesa 1994.) nije potaknuo i riješio pitanje naplate autobusnih karata karticama. Razumijem da više vole pusti keš, ali inertnost, nekreativnost, zbunjenost i socrealizam posebno me fasciniraju. Već nekoliko desetljeća. Kao putnik, koji često nailazi na nelogične stranputice diljem kugle zemaljske, znam da postoje situacije na aerodromima u kojima biste mogli izići kao pobjednici i tako novac ne baciti u vjetar. Strpljenje. Ah, kako gordo zvuči ta riječ. A upravo je ona ključna svaki put kad sletimo u neki nepoznat grad i nemamo ništa gotovine i ne znamo kako ćemo do hotela. Nikada ne žurite i nikada ne pristajte na prvu taksi ponudu ili ne zastajte pored prvog bankomata ili mjenjačnice. Prvo posjetite šalter informacija i raspitajte se za mogućnost najjeftinijeg puta do vašeg hotela ili hostela. Lokalni ljudi najbolje znaju kako putovati. Istina je da to pokatkad znači da ćete imati i onesviještenu kokoš u krilu (kao ja u Panami), ali i to je doživljaj. Raspitajte se o gradskom prijevozu, odmah kupite dnevne ili tjedne karte kako bi ih mogli koristiti već na prvom putovanju s aerodroma do grada. To je npr. odlično rješenje i kod vašeg prvog dolaska u New York, Moskvu ili Pariz. Većina aerodroma ima luksuzne i skupe autobuse do središta grada, ali savjetujem vam da se odlučite za lokalni prijevoz jer ćete upravo tako doživjeti destinaciju. Također, provjerite cijene prijevoza Uberom ili drugim taksijima, a prema potrebi instalirajte lokalne aplikacije jer ćete i tako uštedjeti. Prije mijenjanja novca (promijenite samo onoliko koliko vam je potrebno za prijevoz ili hranu do hotela), obiđite nekoliko mjenjačnica i pazite na skrivenu proviziju i ostale budalaštine koje ne pišu, ali vam ih mogu zaračunati, jer oni sve mogu.A možete i vi! Nikada nije kasno reći da odustajete od transakcije i tražite povrat novca. Malo arogancije u životu pokatkad dobro dođe. Strpljen – spašen!