Datum objave: 16. siječnja, 2019.
Siječanj kao najduži mjesec ipak prolazi brzo. Ako niste zaglavili u nekom
austrijskom mondenom skijalištu ili daleko na egzotičnom Tajlandu te pritom
iskoristili predviđeni proračun zimskog godišnjeg odmora, još uvijek imate
prilike uhvatiti pokoju zraku toplog sunca u zemljama sjeverne Afrike (Maroko,
Tunis, Egipat, Izrael). Baš su aktivne velike rasprodaje prema tim destinacijama
iz obližnjih zračnih luka (Budimpešta, Beč, Venecija), pa malo proguglajte i
uštedite na kartama i hotelu. Vjerojatno već znate da nekada možete otputovati
daleko na dva-tri dana, a platiti manje nego da želite skoknuti do Zagreba ili
skupljeg baranjskog restorana.
U formi
U hotel dolazim kako bih se odmorio, a ne
umorio. Naravno, cijenim sve one koji se zdravo hrane, svakodnevno vježbaju i
umaraju, ali ne bih – hvala! Kalorije više volim trošiti u nekom vinskom
podrumu, ugodnom restoranu ili u laganoj šetnjici pri izlasku iz već spomenutog
podruma. Ne moram ni kazati da se kalorije dobro gube i na aerodromima. Neki su
toliko veliki da brojač koraka na Googleu poludi i brzo preleti postavljenu
granicu od 10.000. Bez obzira na sve, mijenjajući terminale i kontinente, ipak
sam u dobroj formi.
Već sam puno puta pisao o dobrobitima putovanja. Možda
su se neki od vas i okuražili pa napravili prvi korak svijetom pa im se svidjelo
i žele još. To treba pozdraviti, najteže se maknuti iz male sredine i zakoračiti
u taj beskrajni svijet novih mogućnosti i nekih novih običaja, navika i
tradicije. Ti običaji pokatkad djeluju čudno, ali zemlju koju prvi put
posjećujete treba dobro proučiti i doznati što se smije, a što ne. Kada sam se
prije sijaset godina preselio u Peking, pomislio sam da ću poludjeti u tom
kulturnom šoku. U početku mi je sve smetalo, od komaraca koji su bili
nemilosrdni pa do meni izrazito neukusne kineske hrane koja se u većini
restorana pripremala u nehigijenskim uvjetima. Iako Kinezi za sanitarnu
inspekciju nisu čuli, preživio sam. I nakon nekoliko mi je mjeseci bilo potpuno
svejedno kada Kinezi svježe oglabanu kost elegantno bace ispod stola. Nipošto u
Kini se smijete mahati štapićima za jelo, a posebno ih ne ubadati u zdjelu s
rižom jer se tako radi kod bdijenja nad umrlom osobom. O tome vam pričam, putnik
se za svaku situaciju treba racionalno pripremiti, a sviđa li mu se postupak
lokalaca – za nekoliko minuta već neće biti bitno. Stoga, ne zaboravite na
pripremu putovanja pa ako npr. planirate u arapske zemlje, dobro zapamtite da se
ne smije jesti lijevom rukom, a u hotele sa ženskom osobom možete samo ako ste u
braku i imate vjenčani list. Turisti i putnici se u mnogim zemljama smatraju
ovcama za šišanje, pa treba biti oprezan i odoljeti tradicionalnoj trgovačkoj
lukavosti. Sve što napišem u ovoj kolumni, uvijek se temelji na osobnom iskustvu
koje pokatkad može odskakati od iskustva drugih putnika.
Tisuće običaja
Putujući Afrikom, nailazite na tisuću
fenomena, ali onaj najveći je kada trgovac vidi „mani, mani“ ili američki dolar.
Tada se događa bum, tijelo mu podrhtava, a tada često nastupa i varanje. Na vama
je da zaustavite proces i kažete „ne, hvala“. Kao primjer sam spomenuo Afriku,
iako se slične stvari mogu dogoditi svagdje gdje ste očiti stranac, a i boja
vaše kože pokatkad recipijentu šalje krivi podatak da imate novca kao blata, pa
vas treba oderati. Ako ste možda bili u Indiji, sigurno znate da ne smijete
namigivati jer se to može krivo protumačiti kao seksualna gesta, pa bi moglo
biti svašta, a ako su vam poznate indijske sapunice – i „nešta“... U Kambodži
sam proveo 15-ak dana, ali sam dobro znao da se ne smije dodirivati nečija glava
ili dodavati predmete preko glave jer se ona smatra svetom. U Meksiku domaćici
pri dolasku u goste obavezno treba pokloniti cvijeće ili čokoladu, ali cvjetovi
ne smiju biti neveni ili pak crvene boje, koja simbolizira smrt. U Južnoj Koreji
nikada ne pišite crvenom tintom jer se njome pišu imena umrlih, a u Rusiji npr.
domaćici možete pokloniti krizanteme. U mnogim zemljama u restoranima morate
pojesti sve s tanjura ili će se smatrati signalom da kuhar nije dobro odradio
svoj posao… Postoji tisuće običaja koje je nemoguće opisati, a koji će vas
razveseliti ili rastužiti. Ali ne dajte se pokolebati. Ako sada sjedite u svom
domu u Požegi, Kutjevu ili Josipovcu, pomislite koliko je novih ljudi i
teritorija ispred vas koje samo čekaju vaš dolazak. Svijet je lopta šarena,
zabijte taj pobjednički gol i otputujte. Pitate me kamo. Nebitno, samo krenite,
što čekate…