Nikad nisam volio taksiste, baš kao ni odvjetnike, javne bilježnice i bilježnike i još neke za mužnju novca sazdane profesije. Vjerujem da osim mene postoji još takvih pacifista. Naime, u svojem dugogodišnjem putničkom iskustvu s taksistima sam doista prošao i Scile i Haribde. A onda se kao grom iz vedra neba pojavio Uber kao nadomjestak klasičnom taksiju te unio veliki nemir u masonske taksi-lože diljem svijeta.

Sjeli su podeblji taksisti za ovalni stol i vijećali i vijećali kako bi pronašli rješenje protiv novog neprijatelja koji ih osiromašuje. Bunili su se svim snagama, tukli se s vozačima Ubera, podmićivali nevine političare kako bi izglasavali nove zakone i tako dalje i tako dalje. U nekim im je državama uspjelo (Bugarska, Danska, Mađarska, Italija…), ali u mnogima poput Hrvatske - nije! Zbog toga sam ponosan! Naime, kada dolazite u neku daleku zemlju, više vam se od rodbine i prijatelja koji vas dočekuju na aerodromu - vesele taksisti. Posebno vam se vesele kada dolazite u nenormalno vrijeme (dolasci u gluho doba noći) jer znaju da nemate alternativu. Jeftini javni prijevoz iz zračne luke u to doba obično ne radi i ne preostaje vam ništa drugo nego dobro platiti njihov skupi taksimetar.Ima i poštenih, ništa ne kažem, ali kao bijelac koji je putovao Azijom, Afrikom i Južnom Amerikom, odlično znam da svi samo žele mirisne i zelene i šuškave američke dolare. Jer kad vide turiste, onda umjesto njih imaginarno vide $$$. Sve ostalo je nebitno, takvi su vam oni. Međutim, taj Uber, a poslije i druge aplikacije poput Yandex taksija ili Getta ili raznih drugih koji postoje i opstoje i na Balkanu, ipak je uveo veliki red u tu plodonosnu i nadasve inteligentnu industriju. Prije nego što krenete do svog hotela preumorni nakon 13-satnog leta punog turbulencija, želite znati koliko će vas to stajati, deset dolara ili pedeset! Ujedno, ne morate trčati na bankomat promijeniti novac ili do mjenjačnice na kojoj će vas opet oderati za dodatnih desetak posto jer je mijenjanje novca u zračnim lukama veliki gubitak.Kao gospodin čovjek, na taksi-aplikaciji nakon slijetanja i spajanja na besplatni aerodromski Wi-Fi upišete adresu hotela ili hostela, odmah vidite cijenu i odmah vam se tereti vaša dodana kreditna kartica. I to je sva filozofija ljepote naručivanja taksija preko Ubera i sličnih aplikacija koju potpuno podržavam, slavim i uvijek koristim. Klasične taksi-usluge također koristim kada nema druge alternative, ali i tu postoji caka. Naime, kako biste prošli što jeftinije, budite lukavi, govorljivi, parlamentarni i osluhnite susjede oko vas koji također traže jeftini prijevoz do grada. Naime, u taksi uglavnom mogu sjesti još četiri osobe, pa nije loša ideja podijeliti troškove po osobi uz obvezni dogovor o cijeni prije polaska! Tako sam primjerice jeftino i za nekoliko zelenih novčanica došao do središta Havane, Napulja ili od dalekog aerodroma Sihanoukville u Kambodži do luke kako bih se ukrcao na brodić za slatki otok Koh Rong.Klasično i tako tradicionalno, talijanski taksist Romeo pokušao nas je prevariti rekavši da on ne prima u taksi osobe koje plaćaju svaka za sebe, nego je bubnuo neku bajoslovnu cifru. Kada sam rekao da ću zvati policiju, tarifa se spustila i ispod dogovorene, u što ne bi povjerovala ni Julija. To što putujete po EU-u ne znači da vas neće oderati. Dapače! U nekim se azijskim državama i boje stranaca i njihove arogancije, pa će vožnju odraditi pošteno. Negdje će se afrički taksisti zaustaviti na pola puta i pokušati u već onako prenatrpan automobil ugurati još koju putnicu s nekom domaćom životinjom i pritom zaraditi, ali to nikada nemojte dopustiti, nego se odmah pobunite, a to gotovo uvijek pali! Malo klasičnog kokodakanja nikad ne škodi!Ako izgledom podsjećate na samilosnu i suosjećajnu osobu koja voli slušati (poput mene), mnogi taksisti strancima vole otvoriti svoju dušu. Prije nekoliko mjeseci sam 43 minute i 22 sekunde opet „slušao“ tužnu priču uzbekistanskog taksista Ahmeda putujući s moskovskog aerodroma Šeremetjevo do hotela. Doznao sam da se tek nedavno razveo od razvratne supruge koja ga je terorizirala u neharmoničnom braku. Puno detalja sam prespavao, a kada sam se probudio, još je ekstrovertirano lamentirao. Na kraju sam zahvalio na poučnoj vožnji i platio gotovinom. Razočarao se kada mu nisam ostavio bakšiš, ali nije shvatio da je on za tu jutarnju terapiju i ispovijed trebao platiti meni jer mi je od priče boli glava žustro trebalo nešto za smirenje.I na kraju sage o klasičnim taksistima, imaju i oni svoje dobre strane. Nadam se da ću do kraja života doznati koje su to. A do tada ću koristiti Uber, Gett i sl… Nekako, sve više vjerujem aplikacijama nego ljudima. O tempora, o mores!