Vjerovali ili ne, niskotarifne zrakoplovne kompanije opet mijenjaju pravila igre. Već od 1. studenoga 2018. – Wizzair i Ryanair uvode novu politiku prtljage koja će opet šokirati milijune njihovih putnika diljem svijeta. Riječ je o najpoznatijim kompanijama koje obavljaju promet i u Hrvatskoj i u susjednim državama.

S Wizzairom, moram priznati, nikada nisam imao nikakvih problema. Posljednji sam put s njima letio iz Podgorice do Budimpešte. Prtljagu mi nisu vagali (pa uvijek mislim da to rade samo u Maleziji, ili posebno siromašnim zemljama), a u zrakoplov su me pustili čak i s ručnom torbom viška i bez ikakve nadoplate. Naravno da je tu riječ o izuzetku i sreći, jer sam zamijetio da su mnoge putnike zaustavljali prilikom ukrcavanja i nešto naplaćivali. Zašto su se tako moćne kompanije (od kojih


Ryanair potresaju i štrajkovi pilota i kabinskog osoblja), odlučile na promjenu svoje politike prema putnicima? Kažu u Wizzairu da je za kašnjenje više od 10.000 letova godišnje uglavnom kriva - prtljaga. Također, svaki treći putnik te kompanije putuje na tri dana ili manje, a ne kao nekada na tjedan dana ili više. Svaki je treći putnik doplatio za ukrcanu torbu, a većinom njihovi putnici nose laganu prtljagu. Pa što se onda za dva tjedna mijenja, jer prema njihovim podacima ispada da putnici žele putovati bez prtljage, pa im oni kao savjesna kompanija - ispunjavaju želje! Pravi cirkus, jer ako imate mnogo novca, tada birate tradicionalne avioprijevoznike poput Lufthanse ili KLM-a, kod kojih ćete imati potpunu uslugu, od prtljage do 23 kilograma, ručne prtljage i hrane i pića za vrijeme leta. Zaboravlja Wizzair da putnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ili Srbije, nisu mačji kašalj, nego da će u svakoj njihovoj odluci pronaći rupu u zakonu, jer nema koda kojeg naš narod ne može razbiti. Čelnicima zapadnih kompanija potrebno je više godina kako bi to shvatili, a do tada - pojeo vuk magare.
Dakle, od 1. studenoga svi Wizzairovi putnici (pa i oni iz Osijeka prema bratskom Baselu), imaju pravo na jednu besplatnu ručnu torbu poput ruksaka (40x30x20 cm) u kabini, a oni koji kupe uslugu Wizz priority za dodatnih pet eura - moći će u zrakoplov unijeti i jedan manji i lakši kufer (55x40x23 cm), primjerice s kotačićima. Ujedno, od sada se može kupiti čekirana prtljaga do deset kilograma (za početnike dakle, to je ona koja se predaje na registraciji leta i ide izravno u zrakoplov), za sedam eura. Prioritetno čekiranje znači da imate prednost kod registracije i ukrcaja u zrakoplov što katkad na popularnim i prepunim letovima dobro dođe, ali za sve s kartom u zrakoplovu ima mjesta pa o tome nemojte razbijati glavu). Ako ste već kupili Wizzair kartu, nemojte odmah posezati za apaurinima, jer će sve rezervacije bez Wizz prioriteta kupljene do 10. listopada od 1. studenoga biti ažurirane da omoguće besplatnu čekiranu torbu do deset kilograma, a ako ste kupili čekiranu prtljagu, dobit ćete i Wizz prioritet.

Čelnici Wizzaira smatraju da su promjenom tarifa razveselili putnike koji sada trebaju platiti više i dobiti manje. To možda dobro funkcionira u državi Danskoj, a kako će dodatnu naplatu prihvatiti putnici, vidjet će se i čuti! Ja se primjerice ne veselim, ali možda Mađari zbog novih pravila baš ovoga trena otvaraju pjenušac. Ryanair je također evoluirao. Putnici bez prioritetnog ukrcaja do sada su u zrakoplov mogli unijeti manju ručnu prtljagu (35x20x20 cm), a druga veća (55x40x20 cm) je bila za prtljažni prostor i besplatno se predavala na „boarding gateu“. Prema novome, besplatno se u zrakoplov može unijeti samo manja prtljaga novih dimenzija (40x20x25 cm). Veći kufer košta dodatnih deset eura, pa se više isplati kupiti Priority boarding za šest eura, jer s tom uslugom imate pravo na dvije ručne torbe od kojih ova veća može biti težine do deset kilograma.
Kazna nastupa ako imate prtljagu veću od zadanih gabarita i platit ćete 25 eura, a ako s drugom većom prtljagom nekako slučajno dođete do ukrcavanja, to će vas koštati dodatnih 25 eura. Kad sve zbrojite, skupi se to, pa ljudi često razmišljaju isplati li im se zapravo putovati takvim kompanijama kada znaju da one obično lete na udaljenije aerodrome gdje još dosta moraju „iskeširati“ za taksi i javni prijevoz kako bi stigli do grada.
Iskusni ste, već sami dobro znate kako to na kraju ide kao i kod svega: Dajte caru carevo, a Bogu Božje! Izbjegnite stres i svima platite, pomolite se i putujte s osmijehom…