U Hrvatskoj i širem regionalnom području ljudi nisu svjesni svojih putničkih prava. Mnogima se o tome ne da čitati, a o gnjavaži s nekom procedurom (prigovorom, molbom) da i ne pitam. Komunikacijske poteškoće pokatkad izaziva i jezik koji je najčešće engleski, a i vrapci na grani znaju da je u našem dvorištu razina poznavanja stranih jezika na kaotičnoj razini i prilično limitirana. Odmah mi je lakše kada kažem da ima još i gorih od nas, ali to i sami znate kada skoknete u susjedstvo ili pitate strance koji na engleskom žele kupiti kartu za vlak na kolodvoru u Slatini ili možda u Pitomači.

Za te zaključke nisu bila potrebna posebna empirijska istraživanja. Engleski nešto bolje govori mlađa populacija, nadahnuti studenti koji se još nisu preselili u druge zemlje, a mislim da je sveukupno stanje prilično alarmantno! Za turističku je državu poznavanje raznih stranih jezika posebno važno. Važno je poznavanje i hrvatskog jezika, ali sudeći prema pravopisu u jelovnicima, na niskoj je to razini.

Sva sreća da je hrvatski slavenski jezik pa kada turisti iz Češke, Poljske ili Ukrajine shvate da ne ide na npr. njemačkom, prebace film na svoj materinski jezik koji je naravno - sličan. Topla slavenska duša razumije sve jezike. Tu su u hendikepu stranci iz npr. Koreje, Kine ili Japana. I njihov je engleski prilično limitiran i počesto baš na Balkanu shvate da ga ne govore dobro – stoga im ne preostaje ništa drugo nego da s našim turističkim radnicima kolektivno mlataraju rukama, skakuću i dogovaraju se pantomimom. A što uglavnom i rade! Važno je da u turizmu sve funkcionira pa nije naodmet da se za te iste turističke radnike organiziraju neki šnel tečajevi, ali ne slični onima iz devedesetih kada su se, kažu, za nekoliko sati večernje škole dobivale svjedodžbe, već puno temeljitiji s praktičnim radom na kraju i vježbanjem osmijeha. Naime, kažu stranci da se baš jako ne smijemo, a neka se i vrati reklama na televiziju da se ljudi prisjete kako osmijeh izgleda. Neki su ga, sudeći po eksperimentu u nekim našim trgovinama, davno zaboravili.

I sada, kada se vratimo na putnička prava koja su najčešće opisana na engleskom, kao već iskusni putnici trebate znati da ništa ne treba prepustiti slučaju. Kratko ću ponoviti da u zračnom prometu imate mogućnost dobiti određeni novčani iznos ako su letovi odgođeni i otkazani, ali samo uz određene uvjete. Da biste ostvarili pravo na kompenzaciju u iznosu od 250 do 600 eura, let mora biti unutar EU-a i nije bitno je li kompanija iz EU-a ili nije. Narodnim jezikom, Emirates koji nije EU kompanija, može letjeti npr. od Londona do Zagreba i u slučaju kašnjenja, oni će putnicima isplatiti novac, ali samo ako ga putnici “žele”, a ne automatizmom!

Zahtjev treba popuniti na engleskom jeziku te poslati na mejl kompanije koja je odgovorna. Drugi slučaj kada je kompenzacija moguća je kada je npr. let u neku od članica EU-a, a iz neke treće države i ako je riječ o kompaniji iz EU-a. Treći slučaj je kada vaš let polazi iz npr. Hrvatske (EU) u neku treću državu (npr. Tursku) – aviokompanija ne mora biti iz EU-a, dakle može biti bilo koja. Samo u tim slučajevima putnici mogu podebljati svoje džepove od 250 (za odredišta do 1500 km), 400 (više od 1500 km diljem EU-a te za sve druge letove između 1500 i 3500 km) ili 600 eura za sve letove duže od 3500 kilometara.

Nije loše, priznat ćete! Isplati se pratiti zbivanja, učiti o svojim pravima, ali i učiti strane jezike. A dotad je dovoljno na Jadranu znati reći morski vrabec, djevuška i šugaman uz široki osmijeh “od uha do uha”. Ostale riječi se nauče u hodu. A i to je nešto za početak!