Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Sedam dana i noći u Transibirskom vlaku
Datum objave: 21. ožujka, 2018.

Vlakovi povezuju daljine. Taj omiljeni način prijevoza svoj pravi smisao dobije kada se nađemo na pravom mjestu. A to pravo mjesto je Transibirska željeznica kao turistička atrakcija, pustolovina o kojoj vječno sanjaju mnogi putnici i za koju uvijek u životu imate vremena!

Nedavno sam se zatekao na moskovskom Jaroslavskom željezničkom kolodvoru. Padao je snijeg. S trećeg perona je za desetak minuta trebao krenuti vlak koji će u sedam dana i noći te kroz osam vremenskih zona proputovati 87 gradova i čak 9288,2 kilometra na svom putu preko Mongolije do Pekinga. Zanimljivo je bilo promatrati sretne ljude koji su ulazili u taj čarobni vlak. Stranci su se uglavnom šuljali u skuplje kupee za dva ili četiri putnika, a domaći narod u tzv. plackartne spavaće vagone koji su jedan kupe i golema spavaća soba. Ah ti stranci, ne znaju da je u paklu prava ekipa. Još je veći doživljaj te silne dane i noći proputovati baš u plackartnom vagonu u kojem može spavati družina od čak pedesetak ljudi koje, hoćete-nećete, na kraju jako dobro upoznate. Vlak pokatkad stane na malim stanicama na kojima možete kupiti voće i povrće, domaće i svježe proizvode te alkoholna i bezalkoholna pića. Teško je razumjeti Rusiju i to dugo putovanje bez stimulansa zvanog votka. A upravo se ona u plackartnom vagonu najviše konzumira, jer vrijeme nekako prođe empirijski brže.

Ljudi raznih profila

Putujući nekoliko dana, morate se odreći mnogih stvari. Putnicima vjerojatno najviše nedostaje tuširanje, ali možete se osvježiti u vodi iz slavine, ili u usputnom snijegu, ako putujete u zimskom razdoblju. Dobra je ideja kupiti nekoliko željezničkih karata sa zaustavljanjem kako bi nekoliko dana odahnuli u hotelu i okrijepili se prije nove etape putovanja. A kada vlak krene, upoznat ćete ljude raznih profila i zanimanja, od vojnika do učiteljice. Uz koju čašicu votku i suzu radosnicu, čut ćete razne priča o starim sovjetskim vremenima, lijepim i tužnim sudbinama... A onda će vam kao strancu putnici ponuditi svu hranu koju imaju i postat ćete prijatelji. Iako je, možda, vaš ruski jezik loš, to neće biti veliki problem. Kad čovjek popije, tada govori sve svjetske jezike... Pušenje je dopušteno samo na kraju svakoga vagona, a vesele kondukterke i kondukteri (na ruskom: provodnica i provodnik), katkad progledaju kroz prste. Isti smeće iz vlaka izbacuju za vrijeme vožnje, ali nemojte se šokirati. To nije sve što bi putnike moglo zaprepastiti. A o tome ću uskoro.

Putovanje života

Transibirska željeznica ima nekoliko krakova, a oni najpopularniji vode do Pekinga ili Vladivostoka na samom istoku Ruske Federacije. Cijena povratne karte od Moskve do Vladivostoka u “plackartnom” i gore opisanom vagonu košta oko dvije tisuće kuna, a u kupeu za četiri osoba četiri tisuće kuna. Ako biste putovali do Pekinga, cijene variraju od tri do pet tisuća kuna. Važno je da karte kupujete na internetskoj stranici Ruskih željeznica (mogu se kupiti 60 dana prije putovanja), a ne preko posrednika, jer ćete u tom slučaju platiti mnogo više. Poznajem mnogo ljudi koji Transibirsku željeznicu žele izabrati za putovanje života. I riječ je o odličnoj ideji.

Putovanje ima mnogo pozitivnih strana, a ako ste u vlaku, bit će ih još više. Ne treba niti spominjati da ćete upoznati mnoštvo novih mjesta i kultura, ali i nove ljude, karaktere, mirise i boje. Ako idete u društvu, bolje ćete upoznati svoje prijatelje, zajedno dijeliti dobro i zlo, koricu kruha, čašu piva, kvasa i poneku voćku. Ukratko, putovanje će blagotvorno utjecati na vaše fizičko i mentalno zdravlje. A svako putovanje počinje prvim korakom zvanim planiranje. Pa krenimo!

Teško je razumjeti Rusiju i to dugo putovanje bez stimulansa zvanog votka