Datum objave: 11. srpnja, 2022.
Ne znam lipi moji dal sam vam divanio o otuđivanju svita od sveg, a najviše
jedno od drugog. Zbiljam nema ništa lipše nego kad se svit skupi, malo
prodivani, ajd dobro, ta njekad se i pokrkat. Došlo je vrime da se danas nemaš s
kim posvađat, jer svi divanimo samo s telefunkenima. Eto kako je vrime došlo, da
te Bog sačuva. Fali nam lipi moji ni ljudski odnosa, fali nam divane i nog
ljudskog pristupa. Njeki dan sam s Matom apetnjakom prodivanio o toj
problematiki, naravno priko telefunkena, a da smo bili u četir oka i rakijicu
smo mogli popit, a vako kodak nismo ni divanili. Uvik nam je opravdanje kako se
puno radi, pa nema se vrimena, pa vo, pa no. I prije je svit radio. Kad se vrnu
s njiva i od marve, kad umuknu zvuci klepke, kad se slegne prašina koju su digla
kola jureč prašnjavim drumom tek ondak je poćimo život. Ni se svit zatvaro u
svoje sobe, nego su sidili na sokaku, na klupčici, nema veze prid svojom kućom
il tuđom. Taj društveni život i mladi i stari odvijo se na sokaku, na livadama,
ta ni trebala ni klupčica, bila je dovoljna i asura, pod kakim orasom, dudom,
lipom. Pivalo se, igralo se, a kad dojadi sve to, ondak u mrak. E da, ondak je
bilo i đece, fala Bogu, a danas, ni blizu nom vrimenu. Pričerali smo u svem.
Momci su se znali i pobit zbog divojke, štapovima, ćulama, a ne ko danas, pobiju
se i često na mrtvo. Subotom i nediljom navečer divani su dulji nego u druge
dane, jer tad momci dolaze na divan u većim grupama s tamburom i sa pjesmom koja
se ori šorom. Mladi ženski svit provodio je večeri nad ručnim radovima: šlingi,
vezenju i pletenju, a stare bake u zapečku kudelju predu... U rad se udruži više
kuća, pa se radi redom, večeras kod jedne, sutra navečer kod druge, što ima
svrhu da se uštedi na svitlu, a bude i veselije društvo. Vrime prođe uz pjesmu,
šalu i zadirkivanje. Momci dolaze pod penđere, dovikuju djevojkama i podbadaju
ih različitim dosjetkama. Oni koji imaju svoje divojke uđu u kuću, ali se
večinom zadrže u kujni sa muškarcima, pa ili se kartaju, a po sela se nezna
kartat, il slušaju razna pripovidanja šta radi ostatak sela...
Sve vas
lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!