Kolumne
Pogled iznutra Piše: Željko Primorac
Prisluškivanje je sastavni dio političkih zakulisnih igara
Datum objave: 1. kolovoza, 2015.

Afera s kontaminiranjem arbitražnog sporazuma između Slovenije i Hrvatske u svezi sa Savudrijskom valom od strane slovenskog člana arbitražnog suda i djelatnice slovenskog ministarstva vanjskih poslova poprimila je razmjere prvorazrednog međunarodnog skandala.

Dok se u Hrvatskoj mediji i politička javnost uglavnom bave nezapamćenim narušavanjem ugleda i kontaminiranjem jednog suda, u Sloveniji javnost i mediji na ovaj skandal gledaju kao na prvorazrednu špijunsku aferu. Slovenska javnost i političari iz oportunih razloga ne analiziraju razgovore svojih arbitara o arbitražnom sporazumu, već se bave navodnim prisluškivanjem slovenskih dužnosnika od strane hrvatskih obavještajnih službi. S druge, pak, strane u Hrvatskoj, razumljivo, nitko ne otvara priču o tome tko je i na koji način prisluškivao Slovence. Ono što je očito, bar s hrvatske strane, jest to kako su obavještajne službe napravile odličan posao u prevenciji i zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa, ali je podbacila i razočarala hrvatska diplomacija. Jer, Slovenci su, ruku na srce, odradili vrhunski posao u diplomatskim krugovima, lobirali i, ako je vjerovati snimljenom razgovoru slovenskih dužnosnika, diplomacijom se izborili za interese svoje države. Dok su slovenski diplomati intenzivno lobirali za interese svoje države, fokus hrvatske diplomacije bio je podređen privatnim interesima ministrice Vesne Pusić i njezinim nastojanjima da lobiranjem po zemljama Južne Amerike izbori mjesto glavne tajnice UN-a. U kratkom vremenu hrvatska diplomacija zakazala je čak dva puta, u navedenoj tzv. aferi Pirangate, ali i pri obilježavanju obljetnice Oluje. Neosporno je kako je hrvatska diplomacija propustila objasniti savezničkim zemljama nacionalnu važnost “Oluje” te koliko je važno da njihove vojske sudjeluju u svečanom mimohodu u čast “Oluje”. Srbijanska diplomacija održala je o ovom pitanju lekciju hrvatskim kolegama.

Pa ipak, nacionalne interese, bar u slučaju Savudrijske vale, zaštitila je, očito, obavještajna zajednica. Korištenje obavještajnih službi postalo je sastavni dio bilo kakve važnije vanjskopolitičke akcije u moderno doba. Obavještajne službe pripremaju teren za diplomaciju i protokol, pripremaju i brifiraju svoje političare o situacijama s kojima će se susresti na terenu. Možda je najveća pogreška moderne hrvatske diplomacije ukidanje VII. Uprave Ministarstva vanjskih poslova koja je zamišljena kao obavještajni odjel ministarstva kakav imaju sve moderne države. Bez ovakvog odjela hrvatska diplomacija ostala je bez svojih očiju i ušiju.

Vratimo li se samo u bližu prošlost, vidjet ćemo cijeli niz špijunskih afera između država, pa čak i između savezničkih zemlja. Još je svjež skandal s prisluškivanjem njemačke kancelarke i francuskog predsjednika od strane SAD-a. Zamjenicu američkog državnog tajnika, Victoriu Nuland, prisluškivali su Rusi prilikom njezina posjeta Ukrajini te su njezin neprimjeren rječnik o Europskoj uniji i njezinim političarima pustili u javnost. Makedonija se još uvijek trese od nezapamćenog političkog skandala u kojem su određene obavještajne službe prisluškivale premijera i niz visokih dužnosnika. Poslije su njihovi razgovori dostavljeni oporbi koja ih je objavljivala na press konferencijama. Britanci su prisluškivali razgovore na cijelom Bliskom istoku preko svoje baze na Cipru, odnosno, koristeći činjenicu da svjetlovodi koji spajaju Bliski istok s Europom prolaze upravo preko Cipra. Treba li podsjećati kako je Hrvatska za vrijeme Domovinskog rata presretala sve razgovore Slobodana Miloševića, ali i muslimanskog vodstva u BiH.

Dakle, prikupljanje podataka, analiziranje i informiranje sastavni je dio političkih igara oduvijek. Oduvijek se špijuniralo, čak i najbolje susjede i partnere. Svatko želi biti u prednosti i znati što drugi misli i radi. Stoga i aktivnosti hrvatske obavještajne zajednice o ovom pitanju, ako su oni preduhitrili slovenske spletke, treba gledati kao dio političkih igara. Nažalost, problem za državu nastaje kada obavještajna zajednica mora ispravljati pogreške diplomacije umjesto da tu istu diplomaciju opskrbljuje informacijama.