Lijepo nekoć reče veliki ruski književnik Anton Pavlovič Čehov: “Šuma ima neugodnu stranu što čovjeka prekasno nauči misliti.” Baš bi se tako moglo reći za sve ono kako se čovjek danas uopće ponaša prema prirodi, pa tako i šumi. Čovječanstvo nikako neće shvatiti da diše sve teže, a da bi mu moglo i ponestati zraka jer se diljem svijeta nemilice sijeku, ali i zbog nemara i neodgovornosti propadaju, šume.

Ubijaju ih sve strašnije globalne klimatske promjene, proždiru požari, ruše snažne oluje, a ljudi ih sijeku zbog sve veće potražnje za drvenim proizvodima, zbog potrage za novim prostorima za život te za poljoprivredu koja je, prema nekim znanstvenim istraživanjima, i jedan od najvećih uzroka krčenja šuma za uzgoj raznih usjeva i mesa, posebno govedine. Na planetu ima oko tri bilijuna stabala, a posiječe ih se čak oko 15 milijardi svake godine. Čovjek i svjesno i nesvjesno razara pluća svijeta. A procjenjuje se da svijet gubi između 190 i 245 tisuća četvornih kilometara šume godišnje. Ili, još ljepše za razumijevanje, svake minute na svijetu nestaje šuma veličine 48 nogometnih igrališta! Zasadi se, pak, oko devet milijardi stabala, pa smo svake godine na gubitku šest milijardi. A znanstvenici su utvrdili kako na planetu ima mjesta za sadnju oko 1,2 bilijuna stabala. Ali, čovjeka, to bahato i neodgovorno biće, kao da još nije dovoljno tresnula u lice majka priroda kako bi shvatio da su goleme šumske površine, koje uglavnom nestaju njegovom krivicom, najveći prirodni prijatelj ljudima u borbi protiv klimatskih promjena.

DRVO KOJE PJEVA

A da bismo vidjeli što je učinio čovjek, prisjetimo se sjajnog majstora, graditelja violina Antonija Stradivarija, koji je u 17. stoljeću u šumi Paneveggio na sjeveru Italije pronalazio savršeno drvo za svoje instrumente koji su postigli svjetsku slavu. Iznimna kvaliteta zvuka violina od drva koje pjeva, kako su ga zvali, najzaslužnija je što originalni Stradivarijevi instrumenti danas doseže cijenu i od milijun dolara. Prošlo je 300 godina od smrti velikog majstora, a sve je manje smrekove šume iz koje se crpilo drvo za najbolje violine, kontrabase, čela i glasovire. Jer i drvo koje pjeva osjeća nemar čovjeka i posljedice klimatskih promjena. Ekstremne vremenske prilike donijele su prije tri godine i strašnu oluju koja je u Dolomitima, gdje se nalazi i šuma Paneveggio, iščupala više od 14 milijuna stabala. A svojom studijom znanstvenici su upalili još jedno crveno svjetlo - Amazonska prašuma, nekadašnja pluća svijeta, danas emitira više ugljikova dioksida nego što je u stanju apsorbirati. Strašno, ali Amazonija se polako pretvara u izvor CO2. Emisije iznose milijardu tona ugljikova dioksida godišnje, a većinu prouzročavaju požari koje su izazvali ljudi krčeći šume za pašnjake. Ono što je još alarmantnije, istraživanje pokazuje da bi čak i bez onog što čine ljudi, zbog izrazito visokih temperatura i učestalih suša, emitiranje ugljikova dioksida i dalje raslo. Istraživanje je šokantno jer je Amazonska prašuma bila zaslužna za polovinu cjelokupne apsorpcije ugljika na Zemlji, kao i za usporavanje stope globalnog zagrijavanja. Sve je nalik na veliku katastrofu doda li se svemu kako se prašuma, posve izvan kontrole, nemilice krčila u posljednju godinu dana. Od kolovoza 2020. i srpnja 2021. prašuma je izgubila 10.476 četvornih kilometara - područje gotovo sedam puta veće od šireg područja Londona i 13 puta veće od New Yorka.

Znanstvenici podsjećaju i kako smo se uništavanjem šuma izložili zdravstvenim katastrofama jer oduzimamo staništa divljim životinjama, među kojima su i one s kojih na ljude prelaze opasni virusi od SARS-a i ebole pa do COVID-19. A krčenjem šuma pospješuju se i bolesti poput kolere, HIV-a i malarije. Jedna je studija pokazala da povećanje krčenja šuma od 10 posto povećava broj slučajeva malarije za 3,3 posto, a to je 7,4 milijuna ljudi diljem svijeta. Zbog svega svijet je zabrinut, a zabrinuta je i Europa, u kojoj onaj svjesni dio stanovnika zna kako šume imaju veliku društvenu, gospodarsku i ekološku vrijednost. Šume čine 43 posto kopnenog pokrova EU-a, a u njima se nalazi 80 posto kopnene bioraznolikosti. Ključne su za borbu protiv globalnih klimatskih promjena jer apsorbiraju ugljikov dioksid iz atmosfere, godišnje 8,9 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u.

EUROPSKA STRATEGIJA

Ono što ohrabruje je činjenica kako je u srpnju 2021. Europska komisija predstavila novu strategiju o šumama - paket od 13 zakonskih prijedloga Fit for 55, ključnih za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. Planira se u odnosu prema 1990. do 2030. smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto. To će se učiniti pošumljavanjem - sadnjom tri milijarde stabala u Europi do 2030.! Kako? Možda i dronovima koji mogu posaditi i do 100.000 stabala na dan, a ne trebaju im ni bageri, ni kopači, ni ljudske ruke. Usvojena je i rezolucija “Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. - vraćanje prirode u naše živote”, za što će se osigurati 20 milijardi eura godišnje. Djelovati valja odmah jer strašan je podatak kako se od 2016. u prosjeku posiječe 28 milijuna hektara šuma godišnje i nema znakova usporavanja. A optimizmu kako se doista još može nešto učiniti svakako pomaže izreka glasovitog Martina Luthera Kinga: “Ako mi kažu da će sutra doći kraj svijeta, i danas bih posadio drvo.”