Čovjek je kriv za sve, pa i za vječni rat s prirodom koji nikada neće dobiti iako joj nanosi svaki dan nove štete. Čovjek je tako kriv i što se Zemlja, za sada jedini planet koji mu je siguran dom, neprestano zagrijava i prijeti čovječanstvu uništiti mnoge resurse i nanijeti nemjerljive štete, pa čak i ugroziti opstanak. Naime, “nije čovjek koji se mora boriti protiv neprijateljske prirode, već je to bezobzirna priroda koja je generacijama žrtva čovječanstva”, ustvrdio je Jacques-Yves Cousteau, poznati francuski istraživač mora.

Dokaz za to su i stalni alarmantni signali znanstvenika koji upozoravaju kako će u ne tako dalekoj budućnosti klimatske promjene toliko preobraziti Zemlju da bi moglo nestati vode i hrane, da će zavladati glad i izumirati pojedine vrste. O tome uzbunjujuće govori i još cjelovito neobjavljeno izvješće UN-a koje su napisale stotine znanstvenika pri Međunarodnom panelu za klimatske promjene - IPCC. U njemu se, među ostalim, tvrdi kako bi planet nastradao čak i kod ograničavajućeg porasta globalne temperature na dva Celzijeva stupnja jer bi već do 2050. ogladnjelo daljnjih 80 milijuna ljudi, 130 milijuna moglo bi upasti u krajnje siromaštvo u roku od deset godina, a stotine milijuna stanovnika obalnih gradova bit će ugroženo češćim poplavama prouzročenim porastom razine mora, što će zauzvrat dovesti do znatnih migracija. Već kod porasta temperature za 1,5 stupnjeva u gradovima će 350 milijuna stanovnika dodatno biti izloženo nestašici vode, a kod dva stupnja njih 400 milijuna.



Zbog katastrofičnih i apokaliptičnih prognoza za planet i čovječanstvo što ga odašilju znanstvenici, a ne babe vange, ne čudi što je sve veći broj znanstvenika koji tvrde da bi čovjek mogao oprati sve svoje grijehe i popraviti zlo koje je učinio prirodi. Naravno, kako bi spasio sebe. Može li čovjek bar na mahove pokušati prevariti i gasiti Sunce, može li na umjetni način i kako ohladiti planet koji je zagrijao svojom nebrigom? Znanstvenici, oni koji već rade na tome, kažu - može. Ako smo krivi za zagrijavanje, poručuju, onda možemo i rashladiti atmosferu. Rješenja, razna, nudi geoinženjering, zapravo klimatski inženjering ili klimatska intervencija, što podrazumijeva veliku manipulaciju prirodnim klimatskim procesima na Zemlji i njihovo ublažavanje. I to na dva načina - solarnim bioinženjeringom, koji manipulira zračenjem koje Zemlja prima od Sunca, i geoinženjeringom ugljičnim dioksidom koji treba ukloniti ugljični dioksid iz atmosfere. Da je čovjek sposoban ohladiti planet na umjetan način uvjereni su znanstvenici s Harvarda na čelu s prof. Davidom Keithom. Istražujući područje solarnog geoinženjeringa iskristalizirale su se tri ideje. Prvo podsjećaju na snagu vulkana i podsjećaju na lipanj 1991. kada je erumpirao vulkan Pinatubo na Filipinima, a tone pepela i plinova uzdigle su se kilometrima u atmosferu. Sljedećih mjeseci temperatura cijelog planeta pala je za pola Celzijeva stupnja. Znanstvenici su utvrdili da su čestice u atmosferi odbile Sunčevo zračenje na putu do Zemlje. Vulkan je stvorio “suncobran”, a znanstvenici tvrde da umjetno mogu stvoriti baš takav. U atmosferu, na visinu od 15 do 50 kilometara, raspršilo bi se aerosol koja će se povezati s česticama vodene pare i možda čak tri godine smanjiti Sunčevo zračenje na Zemlji. Ako bi se želio jači učinak, aerosol bi trebalo raspršivati desetljećima. Umjetni “suncobran” pokušali su balonom postaviti u stratosferu iznad Švedske, ali su se digli stanovnici tog kraja i zaštitnici okoliša.

Neki znanstvenici tvrde kako je to ipak nemoguća misija. Valjalo bi graditi supertornjeve, specijalne balone ili topove s pomoću kojih bi se raspršivalo aerosol. Oni bi ohladili planet, tvrde, kad bi moru i oceanima promijenili boju. Naime, 70 posto površine planeta je more koje bojom upija toplinu Sunca. Naravno, more je nemoguće obojiti, ali zato znanstvenici razmišljaju o umjetnoj bijeloj pjeni koja bi plivala na površini i reflektirala 10 posto više Sunčeva zračenja od morske vode bez pjene, uvjereni su znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu. Temperaturu planeta moglo bi se spustiti za pola stupnja. Postrojenja za pjenu mogla bi biti na kontejnerskim brodovima koji bi ju ispuštali po trgovačkim rutama. No, još je mnogo zagonetki, a glavna je što nema odgovora kakav bi učinak pjena imala na ekosustav mora. Zbog tih i drugih nejasnoća ima znanstvenika koji bi radije ohladili planet bijelim gradovima.



Po uzoru na tradiciju u gradnji, posebno u Africi, gdje su sve kuće bijele, znanstvenici predlažu da se to usvoji kao pravilo, a neki bi u bijelo bojili čak ulice i nogostupe. Navode se primjeri nekih sadašnjih velikih gradova u kojima je temperature i 10 stupnjeva viša negoli u okolini. Utvrđeno je kako je bijeli krov čak 30 posto hladniji od crnog. Bijeli krovovi reflektiraju 85 posto Sunčeve svjetlosti. Na tom tragu u New Yorku su već u bijelo obojili milijun četvornih metara krovova i temperatura u gradu je pala. Uz manje zagrijavanje štedi se i energija koja se troši za klima-uređaje. Eto, ljudi, znanstvenici tvrde da se može i da za čovječanstvo postoji nada, da budućnost može biti bolja. Znanstvenici možda iznjedre recepte za hlađenje planeta, ali čovjek u odnosu na prirodu mora radikalno promijeniti svoje ponašanje. Naime, kako reče američki ekolog Dave Foreman, “naši ekološki problemi proizlaze iz arogancije zamišljanja sebe kao središnjeg živčanog sustava ili mozga prirode. Mi nismo mozak, mi smo rak prirode.”