I za tisuću godina čovjek će isto ovako uzdisati: "Ah, teško je živjeti" - i u isti mah ovako isto kao i sada bojat će se i neće htjeti umrijeti - reče glasoviti pisac Anton Pavlovič Čehov. Niije za čuditi se, jer je strah jedna od najneugodnijih emocija koja može zavladati čovjekom, a posebno kada je riječ o strahu od nepoznatog. A među mnogim strahovima za opstanak i čovjeka i cijelog čovječanstva svakako je strah od apokalipse i pitanja što to najviše prijeti čovječanstvu da jednoga dana čovjek bude zbrisan s planeta Zemlje.

Strah, naravno, zakuhavaju razni meštri i proroci, ali ovdje je riječ o znanosti i znanstvenicima - koji je njihov pogled na najstrašnije ugroze za svijet. Tako se na sva znanstvena zvona već godinama uzbunjuje svijet glede globalnog zatopljenja, ali mnogi su znanstvenici uvjereni kako to neće dovesti do apokalipse. Podsjećaju kako se globalno zagrijavanje kao fenomen pojavilo nakon što je počela era industrijske revolucije, pa su se razine ugljikova dioksida u proteklih 150 godina podigle za čak 50 posto. A kriv je čovjek. Prosječna je temperature rasla, topio se ledeni pokrov, a NASA u istraživanju tvrdi kako bi područje oko Arktika moglo biti posve bez leda već do proljeća 2040. godine! Zemlja se zagrijava, ali je daleko točka usijanja. Međutim, ono o čemu se manje govori ekstremno je nevrijeme, kojeg će biti sve više i koje će odnositi ljudske živote. Analiza stručnjaka kaže, kako stoji u izvješću Europske unije, da će ekstremne vremenske prilike do 2100. utjecati na čak dva od tri stanovnika Europe. Početkom stoljeća taj je broj bio jedna osoba na njih 20. Još je strašnije predviđanje da će između 2071. i 2100. to izazvati čak 152.000 smrti godišnje. Između 1981. i 2010. bilo ih je samo 3000.



Znanstvenici, posebno psiholozi, sada svemu dodaju kako valja voditi računa i o tome da će ekstremno nevrijeme ostavljati na ljude i psihičke posljedice, jer ljudi, kako potvrđuje istraživanje prof. Susie Burke sa Sveučilišta u Queenslandu, osjećaju anksioznost i depresiju, ravnodušnost, bespomoćnost i beznadnost i bijes", ali i "krivnju i sramotu". A psihičko stradavanje ima dalekosežne posljedice na čovjeka, u kojem se nagomilava strah za opstojnost svih mogućih dimenzija. Ali, unatoč svemu, ekstremno nevrijeme nije glavno na listi apokalipse koja bi čovjeka zauvijek mogla pomesti s planeta. To su prije, prema onom što tvrde znanstvenici, brzošireća pandemija, nuklearni rat, asteroidi i posebno supervulkani, dominacija umjetne inteligencije i, nećete vjerovati - smrt Sunca! Što se asteroida tiče, malene su šanse da udari u Zemlju, jer asteroid promjera od jednog kilometra, koji bi mogao prouzročiti strahote poput cunamija visokog i 100 metara, događa se svakih 500.000 godina. Ali zato su na ljestvici apokalipse vrlo visoko supervulkani, oni i do 100 puta veći no što je npr. Krakatoa, a znanstvenici su složni da bi takav vulkan mogao ugroziti ljudsku civilizaciju. Podsjećaju na erupciju supervulkana Toba prije 70.000 godina, koja je prouzročila globalnu vulkansku zimu i izbrisala 60 posto ljudske populacije sa Zemlje. Najopasniji je danas Yellowstone Caldera u američkom Nacionalnom parku Yellowstone. Erumpirao je prije 600.000 godina, ako se to dogodi opet, dvije trećine SAD-a mogle bi biti uništene, a oblak pepela uništio bi sav biljni svijet. Znanstvenici tvrde da bi u svijetu nastupila glad, a UN-ove rezerve hrane potrajale bi samo 72 dana.

Jedan od najvećih faktora apokalipse je smrt Sunca, a utjeha je što se znanstvenici slažu kako će naša najvažnija zvijezda umrijeti tek za oko deset milijardi godina. Kako? Astronomi kažu da će Sunce potrošiti sav vodik iz svoje jezgre, napuhivat će se i narasti 250 puta te na kraju postati crveni div. I to će uništiti Zemlju i sva će civilizacija nestati. Na kraju ovog evolucijskog ciklusa ostat će svjetleći prsten međuzvjezdane prašine i plinova. No sve je više znanstvenih umova koji su na drugom tragu, tvrde da je malo vjerojatno da će se apokalipsa dogoditi kao rezultat prirodnih katastrofa. Najveća prijetnja opstanku čovjeka je - čovjek. Zato je sve više znanstvenika koji kao apokaliptičnu opasnost broj jedan vide dominaciju umjetne inteligencije. Tvrde da je to najrealnija prijetnja za čovječanstvo. Jer nakon što su stvoreni prvi humanoidni roboti koji pomažu ljudima, inteligentna tehnologija ide divovskim koracima u budućnost. Roboti postaju sve kompleksniji i napredniji, pa se već upozorava kako bi nanoroboti mogli jednoga dana postati toliko dominantni u svijetu da će ljudi biti građani drugoga reda.



A hakeri bi u budućnosti s pomoću umjetne inteligencije mogli bacati bombe, gasiti elektrane, napraviti tisuće problema u prometu, napasti vojne pogone ili npr. bankarski sustav. Sve više dižu glas oni koji tvrde da se napredak umjetne inteligencije odvija prebrzo i pozivaju da bi taj razvoj trebalo držati pod kontrolom. Jer već se umjetna inteligencija može nadograđivati i reprogramirati neovisno, bez ljudske pomoći, pa bi mogla postati inteligentnija od nas samih i doslovno zavladati svijetom. I opet smo došli do straha. A možda ga odagnamo podsjetnikom na onu Ive Andrića: “Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.”