Datum objave: 10. listopada, 2020.
Kada bi se Nobelova nagrada dodjeljivala za one koji se bore za ravnopravnost
spolova najvjerojatnije bi ju dobio muškarac. Jer, Nobelove su nagrade kao
rezervirane za muškarce, budući da od 1901. godine, otkako se dodjeljuju, od
svih dosadašnjih dobitnika samo su 54 žene, a to nije ni šest posto, dok su
muškarci dobili više od 923 nagrade, a nagrađeno je i 25 organizacija.
Uz to,
analize kažu kako je tipični dobitnik Nobelove nagrade muškarac, bijelac, koji
je u poodmakloj životnoj dobi. Primjerice najstariji su u prosjeku dobitnici za
ekonomiju u dobi od 67 godina, a u prosjeku najmlađi dobitnici za fiziku, koji u
prosjeku imaju 55 godina. I jedna pikanterija. Ako ste muškarac rođen 28.
veljače, ili 21. svibnja, velika je vjerojatnost da budete jedan od dobitnika u
budućnosti, jer to su najčešći datumi rođenja laureata Nobelove nagrade. Valja
podsjetiti i kako su gotovo sve nagrade otišle u Europu ili SAD. Japan ih je
dobio 28, Australija 14, a Kina samo osam. Nobelovu nagradu pratile su i afere i
skandali, dobitnici su bile i kontroverzne osobe, dok mnogi pravi velikani s
nekih područja nikada nisu dobili nagradu. Nagrade za neka područja bile su
ponekad vrlo subjektivne. Zbog svega toga Nobelova nagrada je na meti mnogih
kritika i sve se češće postavljaju pitanja je li Nobelova nagrada u svojevrsnoj
krizi, je li možda i zastarjela prema kriterijima i načinu odabira? Jer,
utemeljitelj nagrade Alfred Nobel, koji iza sebe ima 355 patenata, švedski
industrijalac i izumitelj dinamita, bio je zaprepašten za što sve čovječanstvo
koristi njegov izum, pa je bila ideja da se nagrađuju oni koji svojim
sposobnostima najviše pridonose čovječanstvu. A danas se može i zapitati što je
to najveći doprinos? Osim toga, koliko je nagrada zapravo ispolitizirana i na
kraju nepravedna?
NOMINIRAN 12 PUTA I NIJE NAGRAĐEN
Da je još davno
politika utjecala na nagrade svjedoči podatak kako je Adolf Hitler godine 1935.,
kada je Nobela za mir osvojio njegov veliki kritičar, njemački pacifist Carl von
Ossietzky, zabranio primiti nagradu čak trojici dobitnika - kemičarima Richardu
Kuhnu 1938., Adolfu Butenandtu 1939. godine te Gerhardu Domagku, koji je 1939.
trebao primiti nagradu za medicinu. Valja se i sjetiti da su sovjetske vlasti
prisilile Borisa Pasternaka da 1958. odbije nagradu za književnost. Godine 1973.
vijetnamski premijer Lu Duc Tho odbio je primiti nagradu za mir, jer ju nije
želio podijeliti s američkim državnim tajnikom Henryjem Kissingerom.Bilo je i
velikana koji su odbili nagradu zbog raznih razloga. Tako je sjajni književnik
Jean-Paul Sartre odbio nagradu rekavši kako "pisac ne smije dopustiti da postane
institucija". A u tom ponekad čudnom i nepravednom svijetu Nobelovih nagrada
bilo je i pravih književnih velikana koji nikada nisu dobili nagradu. Anton
Čehov, Lav Tolstoj, James Joyce, Mark Twain, Marcel Proust, George Orwell,
Henrik Ibsen, Arthur Miller..., samo su neki od njih. Bilo je i onih koji su
više puta nominirani, ali nikada nisu uspjeli biti nagrađeni, a pravi je
rekorder Sigmund Freud, koji je nominiran čak 12 puta, ali je ocjenjivački sud
za dodjelu nagrade za medicinu svaki put imao isti zaključak - psihoanaliza nema
znanstvenu vrijednost. Ni naš Nikola Tesla nikada nije nagrađen, a kada je 1937.
predložen, dobio je samo jedan glas od 38 mogućih! Nije ju dobio ni njegov ljuti
protivnik Thomas Edison, koji da ništa drugo nije napravio, izumio je električnu
žarulju.Najveći utjecaj politike i politikanstva, pa onda i kontroverzi, vezano
je uz nagrade za mir. Recimo da ju nikad nije dobio Mahatma Ghandi, vođa pokreta
za nezavisnost Indije i simbol nenasilnog otpora, koji je bio nominiran pet
puta, posljednji put 1948., kad je nad njim izvršen atentat. Ali ju je zato
dobio Barack Obama nakon što je samo devet mjeseci sjedio u fotelji američkog
predsjednika, nakon čega su se vodile velike kritičke rasprave. Ili kad se
spomene godina 1994., kada su nagradu podijelili palestinski političar Jasef
Arafat i izraelski političari Yitzhak Rabin i Shimon Peres zbog angažmana u
izraelsko-palestinskim mirovnim pregovorima. A kritičari su tvrdili da je
Arafatova Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) sudjelovala u nizu
terorističkih napada.
KONTROVERZNE NAGRADE ZA MIR
I dok su jedni nepravedno
ovjenčani slavnom nagradom koji nisu zaslužili, kritičari kažu kako su bez
nagrade za mir ostali mijanmarski političar i nekadašnji glavni tajnik UN-a U
Thant, posljednji predsjednik Čehoslovačke, pisac i disident Vaclav Havel,
američka humanitarka, političarka i spisateljica Eleanor Roosevelt te još mnogi.
Za sve njih možda vrijedi poruka poznate mirovne aktivistice iz Sjeverne Irske
Betty Williams, koja je rekla: “Ne mora se dobiti Nobelova nagrada da bi se
radilo za mir. Jednostavna pretpostavka bezuvjetne ljubavi i nenasilja, koju su
Gandhi i Martin Luther King prizvali u život, može biti primijenjena od svih
nas. Naučite svoju djecu samo to. Ako učinite ovu jednostavnu stvar, zajednički
možemo izliječiti ovaj svijet”.